NORMABEL (diazepam)


UPUTA O LIJEKU

Prije upotrebe lijeka pozorno pročitajte ovu uputu te ispravno primjenjujte lijek! Zatrebate li dodatne obavijesti ili savjete, zatražite ih od svojeg liječnika ili ljekarnika! Liječnik je propisao ovaj lijek samo za Vas. Nemojte ga davati nikom drugom!


NORMABEL® 2 mg tablete
NORMABEL® 5 mg tablete
NORMABEL® 10 mg tablete

diazepamum

SASTAV
Što sadržavaju NORMABEL tablete
Jedna filmom obložena NORMABEL 2 mg tableta sadržava 2 mg djelatne tvari, diazepama te sljedeće pomoćne tvari: laktozu hidrat, kukuruzni škrob, boju sunset yellow FCF (E110), boju titanijev dioksid (E171).
Jedna filmom obložena NORMABEL 5 mg tableta sadržava 5 mg djelatne tvari, diazepama te sljedeće pomoćne tvari: laktozu hidrat, kukuruzni škrob, boju quinoline yellow (E104), boju indigo carmine (E132), boju titanijev dioksid (E171).
Jedna NORMABEL 10 mg tableta sadržava 10 mg djelatne tvari, diazepama te sljedeće pomoćne tvari: laktozu hidrat, kukuruzni škrob, boju indigo carmine (E132).

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
NORMABEL 2 mg i 5 mg tablete: filmom obložena tableta, blister s 30 tableta u kutiji.
NORMABEL 10 mg tablete: tableta, blister s 30 tableta u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Kako djeluje NORMABEL?
NORMABEL je lijek iz skupine benzodiazepina koji imaju anksiolitičko, sedativno-hipnotičko, antikonvulzivno i mišićno-relaksirajuće djelovanje.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA/PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
NORMABEL tablete izdaju se na recept, u ljekarni.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Kada možete primijeniti NORMABEL?
Odrasli
NORMABEL je namijenjen za:
- kratkotrajno (2–4 tjedna) liječenje anksioznosti (tjeskobe), koja se pojavljuje sama ili udružena s nesanicom ili psihosomatskom, organskom ili duševnom bolešću
- kratkotrajno (2–4 tjedna) liječenje stanja kod kojih anksioznost (tjeskoba) može biti otežavajući čimbenik, kao što su npr. napadi
migrene ili tenzijska glavobolja
- simptomatsko liječenje alkoholnog apstinencijskog sindroma (alkoholni sindrom ustezanja)
- dodatno liječenje spazma (grča) mišića kod tetanusa i cerebralne spastičnosti
- dodatno liječenje nekih vrsta epilepsije (npr. mioklonus)
- anesteziološku premedikaciju (uvod u anesteziju).
Djeca
NORMABEL je namijenjen za:
- liječenje noćnih strahova i mjesečarenja
- ublažavanje napetosti i razdražljivosti kod cerebralne spastičnosti
- dodatno liječenje spazma (grča) mišića kod tetanusa
- anesteziološku premedikaciju (uvod u anesteziju).

KONTRAINDIKACIJE
Kada ne smijete primijeniti NORMABEL?
NORMABEL ne smijete primijeniti ako ste već imali reakciju preosjetljivosti na diazepam ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.
NORMABEL ne smijete primijeniti ako imate tešku insuficijenciju pluća ili jetre, depresiju disanja, mijasteniju gravis, ako bolujete od opsesivne bolesti, fobije ili neke kronične duševne bolesti te sindroma apneje (kratkotrajnog prestanka disanja) u snu.
Isto tako, NORMABEL ne smijete primijeniti ako ste ovisnik o nekom lijeku ili tvari, uključujući alkohol, osim u slučaju liječenja akutnog alkoholnog apstinencijskog sindroma.
NORMABEL se ne bi trebao primjenjivati sam u liječenju depresije te anksioznosti udružene s depresijom, kao niti u primarnom liječenju duševnih bolesti.

MJERE OPREZA
O čemu trebate obavijestiti liječnika prije primjene NORMABELA?
Obavijestite liječnika o svim zdravstvenim problemima koje imate ili ste prije imali, kao i o svim alergijama.
Obavijestite liječnika ako ste trudni ili namjeravate uskoro zatrudnjeti te ako dojite.
Obavijestite liječnika ako imate epilepsiju, patite od depresije te ako imate poremećenu funkciju jetre, pluća ili bubrega.
Koliko dugo smijete primjenjivati NORMABEL?
Produljena primjena terapijskih doza NORMABELA može izazvati fizičku i psihičku ovisnost.
Razvoj ovisnosti ovisi o dozi i duljini primjene lijeka. Trajanje liječenja ne bi trebalo biti dulje od 2 do 3 mjeseca, uključujući i razdoblje postupnog prekida terapije. Pri prekidu terapije, naročito naglom, postoji mogućnost pojave povratnog («rebound») učinka, pri čemu može doći do ponovne pojave simptoma zbog kojih ste počeli primjenjivati NORMABEL i to u pojačanom obliku.
Pri naglom prestanku uzimanja lijeka nakon dulje primjene mogu se javiti simptomi apstinencije (ustezanja): glavobolja, bolovi u mišićima, jaka tjeskoba, napetost, nemir, smetenost i razdražljivost. U težim slučajevima može se javiti gubitak svijesti o sebi (depersonalizacija), gubitak osjećaja stvarnosti (derealizacija), halucinacije i epileptički napadaji. Navedeno ukazuje na potrebu postupnog smanjenja doze NORMABELA tijekom
duljeg razdoblja.

INTERAKCIJE
Smijete li primjenjivati NORMABEL istodobno s drugim lijekovima?
U pravilu NORMABEL smijete uzimati s drugim lijekovima. Ipak, važno je da obavijestite liječnika o drugim lijekovima koje uzimate, uključujući i one koje ste nabavili bez liječničkog recepta, zato što neki lijekovi mogu ometati djelovanje drugih.
Kako bi Vam propisao odgovarajuću dozu NORMABELA, posebno je važno da Vaš liječnik zna uzimate li još neki od sljedećih lijekova:
- sedativ (lijek za smirenje)
- drugi anksiolitik (lijek za liječenje tjeskobe)
- antidepresiv (lijek za liječenje depresije)
- antipsihotik (lijek za liječenje duševnih bolesti)
- narkotički analgetik (lijek protiv jakih bolova)
- hipnotik (lijek za nesanicu)
- antiepileptik (lijek za sprečavanje epileptičkih napadaja)
- antihistaminik (lijek za ublažavanje simptoma alergijskih bolesti)
- cimetidin ili omeprazol (lijekovi za liječenje bolesti povezanih s povećanim lučenjem želučane kiseline)
- cisaprid (lijek za poboljšanje probave)
- rifampicin (lijek za liječenje tuberkuloze).
Ako se NORMABEL primjenjuje istodobno s nekim anesteticima, može doći do pojačanja sedativnog učinka.
Ako niste sigurni smijete li uzimati NORMABEL, posavjetujte se sa svojim liječnikom.

POSEBNA UPOZORENJA
Što trebate znati prije primjene NORMABELA?
Ne konzumirajte alkohol tijekom liječenja NORMABELOM jer alkohol može pojačati njegove učinke!
Primjena NORMABELA može izazvati ovisnost, naročito u osoba koje su sklone alkoholu ili zloporabi lijekova (narkomani), odnosno u bolesnika koji pate od poremećaja osobnosti.
NORMABEL rijetko može uzrokovati kratkotrajni gubitak pamćenja (amneziju), što može ponekad biti povezano s neprikladnim ponašanjem. Taj se poremećaj obično javlja nekoliko sati nakon primjene lijeka, pa bi bilo dobro da bolesnik nakon uzimanja NORMABELA ima mogućnost sna u trajanju od 7–8 sati.
Ako se NORMABEL primjenjuje ponavljano, tijekom duljeg vremenskog razdoblja, može doći do slabljenja njegova učinka.
Trudnoća
Ne preporučuje se primjena NORMABELA tijekom trudnoće, naročito u prvom i posljednjem tromjesečju.
Ako je liječnik odlučio da Vam propiše NORMABEL krajem trudnoće ili tijekom poroda, može se dogoditi da novorođenče ima smanjen mišićni tonus, smanjenu tjelesnu temperaturu, da slabije siše ili otežano diše, osobito ako je riječ o nedonoščetu.
U slučaju da ste redovito primjenjivali NORMABEL u posljednjem razdoblju trudnoće, u Vašeg se novorođenčeta nakon poroda mogu pojaviti simptomi ustezanja.
Dojenje
Ako ste dojilja, nemojte primjenjivati NORMABEL jer se on izlučuje u majčino mlijeko i može imati štetne učinke za dojenče.
Djeca i starije osobe
Djeca i starije osobe osjetljiviji su na učinak diazepama na središnji živčani sustav pa je potrebno pažljivo odrediti dozu NORMABELA.
NORMABEL bi se u djece trebao primjenjivati samo kada je to nužno, a trajanje liječenja trebalo bi biti što je moguće kraće.
Bolesnici koji boluju od epilepsije
Ako bolujete od epilepsije, nagli prekid terapije NORMABELOM mogao bi izazvati epileptički napad.
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre ili pluća
U bolesnika s poremećenom funkcijom jetre ili kroničnom insuficijencijom pluća potrebno je smanjenje doze NORMABELA zbog mogućnosti značajnijeg nakupljanja lijeka.
Bolesnici koji boluju od depresije
Primjenu NORMABELA u bolesnika koji boluju od depresije i imaju misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu trebalo bi izbjegavati.
Smijete li upravljati vozilima i strojevima dok primjenjujete NORMABEL?
NORMABEL utječe na psihofizičke sposobnosti, odnosno može izazvati pospanost i usporiti reflekse, te se ne preporučuje upravljanje motornim vozilima i strojevima za vrijeme primjene NORMABELA.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Kako trebate primjenjivati NORMABEL?
Vrlo je važno da primjenjujete NORMABEL točno prema uputi liječnika.
Doziranje je individualno (prilagođeno svakom pojedinom bolesniku), a ovisi o težini bolesti, dobi i stanju bolesnika.
Anksiozna stanja
Odrasli

Uobičajena doza: 2 mg diazepama 3 puta na dan.
Maksimalna doza: do 30 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama. Doza se mora individualno prilagoditi. Nesanica udružena s anksioznošću: 5 do 15 mg diazepama prije spavanja.
Liječenje punom dozom ne bi trebalo trajati dulje od 4 tjedna.
Ublažavanje simptoma kod akutnog alkoholnog apstinencijskog sindroma: 5 do 20 mg diazepama, ako je potrebno ponoviti nakon 2 do 4 sata.
Noćni strahovi i mjesečarenje
Djeca
1 do 5 mg diazepama prije spavanja.
Stanja povezana sa spazmom mišića
Odrasli

Spazam mišića: 2 do 15 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama.
Liječenje cerebralne spastičnosti u određenim slučajevima: 2 do 60 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama.
Dodatna terapija u kontroli mišićnog spazma kod tetanusa: 3 do 10 mg/kg tjelesne mase na dan putem nazoduodenalne sonde. Doza treba biti u skladu s težinom kliničke slike te se u iznimno teškim slučajevima primjenjuju veće doze. U početku se preporučuje primjena diazepama intravenski.
Djeca
Kontrola napetosti i razdražljivosti kod cerebralne spastičnosti u određenim slučajevima: 2 do 40 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama.
Kao dodatna terapija u kontroli spazma mišića kod tetanusa: doza kao za odrasle.
Dodatna terapija u liječenju nekih vrsta epilepsije
Odrasli
2 do 60 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama.
Premedikacija
Odrasli

5 do 20 mg diazepama.
Djeca
2 do 10 mg diazepama.
Stariji ili nemoćni bolesnici
U pravilu se preporučuje primjena polovice uobičajene doze.
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre
U bolesnika s poremećenom funkcijom jetre treba primjenjivati manje doze.
Što trebate učiniti ako propustite uzeti dozu NORMABELA?
Izostavite preskočenu dozu. Sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme.
Prestanak primjene NORMABELA
Nemojte sami prestati s primjenom NORMABELA, pogotovo ako ga uzimate dulje vrijeme, nego se obavezno obratite liječniku koji će prekinuti terapiju postupnim smanjenjem doze.

PREDOZIRANJE
Što trebate učiniti ako ste uzeli previše tableta NORMABELA?
Nikad ne uzimajte više tableta NORMABELA nego što Vam je liječnik propisao. U slučaju da ste prekoračili preporučenu dozu, javite se odmah liječniku!
Predoziranje se može očitovati simptomima kao što su omamljenost, zbunjenost i letargija. U vrlo teškim slučajevima može se javiti poremećaj ravnoteže i koordinacije pokreta, smanjenje tonusa mišića, sniženje krvnog tlaka, teškoće pri disanju te vrlo rijetko koma i smrt.
Predoziranje NORMABELOM rijetko dovodi bolesnika u životnu opasnost, osim ako NORMABEL nije bio primijenjen istodobno s drugim lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav ili s alkoholom.
Terapija kod predoziranja
Potrebno je izazvati povraćanje i/ili isprati želudac te poduzeti uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije organizma.
Benzodiazepinski antagonist flumazenil može se primijeniti intravenski u bolničkom liječenju slučajeva teškog predoziranja.

NUSPOJAVE
Koje neželjene učinke može uzrokovati
NORMABEL?

Pri ispravnoj primjeni NORMABELA nuspojave se javljaju rijetko i to obično na početku liječenja, dok kasnije u pravilu nestaju.
Nuspojave nakon primjene NORMABELA u najvećem broju slučajeva očituju se na središnjem živčanom sustavu te u znatno manjoj mjeri i na ostalim organskim sustavima.
Najčešće nuspojave su pospanost, umor i ataksija (poremećaj ravnoteže ili koordinacije pokreta), a u rjeđe se ubrajaju zbunjenost, glavobolja, depresija, poteškoće u govoru, pojava dvoslika, vrtoglavica, tremor (drhtanje) i nejasan vid.
Na ostale organske sustave može djelovati tako da dovede do mučnine, suhoće usta ili pojačanog lučenja sline, sniženja krvnog tlaka, promjena na koži, zatvora, inkontinencije (nemogućnost zadržavanja mokraće) ili retencije (zadržavanja) mokraće te promjena libida (spolne želje).
Lijekovi iz skupine benzodiazepina, kojima pripada i NORMABEL, općenito mogu poremetiti disanje u snu i pogoršati apneju (privremeni prestanak disanja) tijekom spavanja, naročito u bolesnika s kroničnom opstruktivnom bolesti pluća. Isto tako, pri primjeni lijekova iz te skupine može ponekad doći i do kratkotrajnog gubitka pamćenja, a u bolesnika koji od ranije boluju od depresije primjena NORMABELA može prikriti simptome bolesti (vidi poglavlje POSEBNA UPOZORENJA).
NORMABEL pri dugotrajnoj primjeni može izazvati ovisnost, a pri naglom prekidu primjene mogu se javiti simptomi ustezanja te povratni («rebound») sindrom (vidi poglavlje MJERE OPREZA).
Ponekad se pri primjeni benzodiazepina, pa tako i NORMABELA, mogu javiti tzv. paradoksalne (proturječne) reakcije kao što su nemir, stanje pretjerane uzbuđenosti, anksioznost (tjeskoba), agresivnost, bijes, razdražljivost, halucinacije, neprikladno ponašanje, nesanica, noćne more te drugi poremećaji ponašanja. U slučaju pojave spomenutih simptoma potrebno je prekinuti primjenu NORMABELA što je prije moguće.
Vrlo se rijetko može javiti porast vrijednosti jetrenih transaminaza i alkalne fosfataze te žutica.
O svakoj nuspojavi obavijestite svog liječnika ili ljekarnika!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
NORMABEL ne smijete primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
NORMABEL čuvajte pri temperaturi do 25°C.
Lijek čuvajte izvan dohvata djece!

DATUM REVIZIJE UPUTE
Kolovoz 2007.

BROJ I DATUM RJEŠENJA
NORMABEL 2 mg tablete: UP/I-530-09/05-02/776; 23. 10. 2007.
NORMABEL 5 mg tablete: UP/I-530-09/05-02/777; 23. 10. 2007.
NORMABEL 10 mg tablete: UP/I-530-09/05-02/155; 07. 02. 2005.


Antipsihotici (neuroleptici)

Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin), piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen), derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni (haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Klinicko djelovanje: uklanjanje sumanutih ideja i halucinacija, sedacija
Klinicke podjele: tipicni-atipicni, nespecificni-specificni, sedativni-incizivni itd.

Indikacije: psihoticna stanja s halucinacijama i sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobicajene dnevne doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15 mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid 50-600 mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam, prva 3 mj. trudnoce, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije, parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI

- Risperidon (Rispolept, Risperdal, Risset, Rispolux, Rispen, Prospera, Risnia, Risdonal, Torendo)
- Olanzapin (Zyprexa)
- Quetiapin (Seroquel)
- Aripiprazol (Abilify - nije još registriran u RH)
- Iloperidon

Terminologija

Prvo otkriveni antipsihotici (sve do pojave klozapina) nazivaju se klasičnim antipsihoticima ili neurolepticima tj. tipičnim ili konvencionalnim antipsihoticima ili velikim trankvilizatorima.
Odgovor zašto su se antipsihotici donedavno nazivali neuroleptici leži u stručno-znanstvenoj zabludi da je u pacijenta nužno izazvati tzv. neuroleptički sindrom (grč. neuron = žila, živac + lepsis = uhvatiti tj. ukočiti) da bi se polučio antipsihotički efekt.
Iako se ubrzo otkrilo da neuroleptički sindrom ne predstavlja mehanizam antipsihotičnog djelovanja, već se radi o neželjenoj i jatrogeno izazvanoj nuspojavi, naziv za ovu skupinu lijekova teško se mijenjao. Kada je godine 1958. otkriven klozapin, koji u pravilu nije izazivao ekstrapiramidalne fenomene u bolesnika, a s druge strane imao je izrazitiji antipsihotički učinak, on je nazvan atipičnim neuroleptikom, jer se nije željelo odustati od dogme da bez neuroleptičkog sindroma nema efikasnosti u liječenju psihotičnih stanja. Slijedeće godine dovele su do pronalaska brojnih antipsihotika koji također nisu u velikoj mjeri izazivali ekstrapiramidalne nuspojave (sulpirid, risperidon, olanzapin, serokvel, sertindol, ziprasidon, zotepin, amisulpirid, aripiprazol, iloperidon i još mnogih drugih u fazi istraživanja), no još uvijek se za njih koristio naziv atipični antipsihotici. Tek, kada je postalo apsurdno imati više atipičnih antipsihotika nego tipičnih pribjeglo se nešto ispravnijoj terminologiji, te se tako danas umjesto kategorije atipični antipsihotici koriste termini novi antipsihotici ili još bolje antipsihotici druge generacije.

U tablici dolje navode se antipsihotici prve i druge generacije te neka njihova obilježja.

(kliknite na sliku za uvećanje)


Mehanizam djelovanja antipsihotika

U vrijeme kada je otkriven klorpromazin mehanizam antipsihotičnog djelovanja bio je još sasvim nepoznat. Tek nekoliko godina poslije (1957.) otkriva se njegovo blokirajuće djelovanje na postsinaptičke dopaminske receptore. Tako je zapravo, ex iuvantibus, otkriven jedan od temeljnih poremećaja koji se dugi niz godina smatrao osnovnim za nastajanje shizofrenije tj. hiperaktivnost centralnog dopaminergičnog sustava. Ta spoznaja nazvana je dopaminskom teorijom shizofrenije. Godine 1958. otkriven je klozapin – serotoninsko-dopaminski antagonist. Pokazalo se da je serotonin posebno važan za deficitarne tj. negativne simptome shizofrenije, a na snagu je stupila serotoninsko-dopaminska teorija shizofrenije.

Indikacije antipsihotika

Antipsihotici su općenito djelotvorni u liječenju pozitivnih psihotičnih simptoma (npr. halucinacije, bizarno ponašanje, sumanutosti) neovisno o dijagnostičkoj kategoriji. Antipsihotici druge generacije djelotvorni su i u poboljšavanju negativnih psihotičnih simptoma, npr. nemotiviranost, socijalno povlačenje, afektivna zaravnjenost, akinezija. Antipsihotici se ponekad rabe i u liječenju nekih formi nepsihotičnih bihevioralnih poremećaja: organski psihosindrom, Alzheimerova demencija, mentalna retardacija, delirij, Touretov sindrom, posttraumatski stresni poremećaj, prolazni psihotični simptomi u bolesnika s poremećajem ličnosti.

Neke nuspojave antipsihotika

Antipsihotici, poglavito prve generacije, često izazivaju značajne nuspojave koje onda mogu bitno ugroziti suradljivost bolesnika, te dovesti do recidiva bolesti. Niskopotentni antipsihotici imaju najizraženije antikolinergične nuspojave (kao suha usta, opstipacija, retencija urina, zamagljen vid), te najčešće dovode do ekstrapiramidalnih nuspojava: tremor, akatizija, diskinezija, tardivna diskinezija. Primjena niskopotentnih antipsihotika i klozapina može dovesti i do sniženja konvulzivnog praga u bolesnika, kao i do pojave ortostatske hipotenzije. Agranulocitoza je pak nuspojava koja je najčešće povezana s klozapinom, a radi mogućeg fatalnog ishoda ove pacijente je obavezno redovito monitorirati tj. provoditi sigurnosni program kontrole bijele krvne slike, zbog razvoja eventualne neutropenije. Tioridazin i ziprasidon mogu dovesti do značajnog produljenja QT intervala, pa je potreban oprez, poglavito kod osoba s kardiomiopatijom.

Antipsihotici druge generacije, poglavito olanzapin i klozapin, dovode često do porasta tjelesne težine, dislipidemije, a mogu biti i povezani s novonastalim dijabetes melitusom. Savjetuje se redovito kontrololiranje lipida, glukoze i tjelesne težine u svih bolesnika na novim antipsihoticima.

Maligni neuroleptički sindrom je idiosinkratska, potencijalno životno-ugrožavajuća nuspojava antipsihotične terapije.

Seksualne disfunkcije, smetnje potencije, prijapizam, bol pri orgazmu, najčešće se javljaju uz terapiju tioridazinom, no mogu se javiti i uz druge antipsihotike, pa i one druge generacije, poglavito uz one koji povisuju nivo prolaktina: risperidon, sulpirid, amisulpirid.

Izvor: medicinar.mef.hr


Generički lijekovi

Definicija

Generički proizvod je medicinski proizvod koji ima isti kvalitativni i kvantitativni sastav aktivne supstance i istog farmaceutskog oblika kao i izvorni medicinski proizvod, a čija se bioekvivalentnost dokazala u adekvatnim pokusima bioraspoloživosti.

Generički lijekovi su terapijski ekvivalenti izvornom lijeku kojem je istekao patent na tržištu lijekovi i po svemu su isti izvornome lijeku zaštićenoga imena. Sadrže istu aktivnu tvar i po svemu se mogu mijenjati s izvornim lijekom. Generički lijek je iste kvalitete, neškodljivosti i učinkovitosti kao i zaštićeni proizvod i prije registracije prolazi vrlo strogi postupak analiza kao i izvorni lijek. Oni se proizvode i prodaju u skladu s međunarodnim zakonima o patentu. Na tržištu lijekovima može biti niz istih generičkih lijekova, svi sličnih, ne uvijek identičnih, formulacija izvornom proizvodu. Npr. aktivna supstancija mora biti identična izvornom lijeku, ali se mogu razlikovati u inertnim dodacima. Pritom treba istaći kako generički lijekovi prolaze vrlo kritički postupak registracije kao i izvorni lijekovi.

......GOTOV LIJEK = IZVORNI LIJEK = ZAŠTIĆENI PRIPRAVAK = TVORNIČKO IME

Gotov lijek jest lijek koji je industrijski proizveden s nakanom stavljanja u promet. Farmaceutska industrija proizvodi veliki broj lijekova u mnogo različitih oblika, jačina, doza koji dolaze u originalnoj ambalaži i opremljeni prema propisima. Takvi lijekovi se zovu tvornički, odnosno gotovi lijekovi. Na vanjskom pakiranju gotovog lijeka nalaze se:
  • tvorničko ime - to je zaštićeno ime lijeka
  • generički naziv lijeka - to je internacionalni nezaštićeni naziv aktivne supstance (djelatne tvari) koja se nalazi u tom lijeku
  • oblik lijeka
  • sastav lijeka (djelatne i pomoćne tvari koje se nalaze u lijeku)
  • doza djelatne tvari (aktivne supstance) u jednoj tableti ili kapsuli ili postotak djelatne tvari u lijeku
  • ukupna količina lijeka, broja tableta ili volumen
  • rok valjanosti, on je utisnut na kutiji i obično se piše sa četiri broja npr. 02 13, što znači da je rok valjanosti do 2. mjeseca 2013. godine.
Na bočnim stranicama kutije se nalaze kontrolni brojevi serije, upute o čuvanju lijeka, posebna upozorenja i način izdavanja (na recept ili bez recepta).

U odnosu na izvorni lijek, generički su, međutim, između 20%-80% jeftniji (što ovisi o nacionalnoj politici cijena lijekova), a svojom dostupnošću na tržištu ne samo da snižavaju opće troškove za lijekove nego putem konkurencije snižavaju i cijenu samog izvornoga lijeka (čak i prije no što mu istekne patent!) te tako ostvaruju i dodatnu korist. Generički lijek je razumljivo jeftiniji jer proizvođač generika nema rizik i troškove istraživanja, razvitka i registracije kao novi lijek. Kako su generički lijekovi dobro poznate i učinkovite tvari, ne izvode se (skupi i dugotrajni!) predklinički i klinički pokusi nego se izvode samo pokusi bioekvivalencije. Generički proizvođači u cijenu uračunaju samo cijenu koštanja proizvodnje i distribucije te su razumljivo jeftiniji u odnosu na zaštićeni proizvod, a omogućuju potrošačima korištenje dobro kontroliranog i ispitanog lijeka po sniženim cijenama te na taj način smanjuju troškove konačnim korisnicima, osobito zdravstvenim osiguranjima i fondovima!
Generički lijekovi:

* terapijski ekvivalenti izvornom lijeku kojem je istekao patent
* po svemu su isti izvornome lijeku zaštićenoga imena
* sadrže istu aktivnu tvar kao izvorni lijek
* između 20%-80% jeftniji od izvornoga lijeka
* važni za zdravstvena osiguranja i fondove
FDA, primjerice, traži potpuno isti standard kvalitete za zaštićeni pripravak i za generički lijek. Traže se pokusi bioekvivalencije, pridržavanje proizvođača s Dobrom proizvođačkom praksom, provjera aktivne i neaktivne tvari prije no što se lijek pojavi na tržištu. FDA ocjenjuje aktualni lijek te ga prati nakon odobrenja, a također ocjenjuje i upute koje se prilažu lijeku. Proizvođač mora tražiti dozvolu prije bilo kakvih promjena i “preformulacija” lijeka, mora izvještavati o nuspojavama, a FDA periodički obavlja kontrolu proizvođačkih pogona. Zanimljivo je da se upravo za “postmarketinško” praćenje nuspojava generičkih lijekova osniva poseban fond a u cilju sigurnije primjene lijekova.

Ekonomska korist generičkih lijekova

Povećanje generičkog tržišta i dostupnost generičkih lijekova dovode do snižavanja cijena lijekova i stimulacije konkurencije. Kako na tržištu raste broj generičkih lijekova cijena im razmjerno pada te je proizvođačima generičkih proizvoda najisplativije biti prvi!

Veličina generičkog tržišta razlikuje se u različtim zemljama Europske unije. Generički lijekovi čine relativno veliki dio farmaceutskog tržišta u Njemačkoj (41 %), Švedskoj (39 %), Danskoj (22 - 40 %), Velikoj Britaniji (22 %) i Nizozemskoj (12 %). U Italiji, Španjolskoj i Portugalu predstavljaju zanemarivi dio tržišta lijekovima. U Sjedinjenim državama generičko tržište iznosi više od 60 % s vrlo jasnom državnom podrškom generičke konkurencije. FDA razvija programe koji uključuju bolje educirane stručnjake i njihov povećan broj za pravilno i brže ocjenjivanje dokumentacije, pronalaženje drugih načina kojim bi se utvdila terapijska ekvivalencija, osim komparativnih kliničkih pokusa, i poseban projekt koji bi upoznao javnost s istom kvalitetom i relativnom neškodljivošću generičkih lijekova u odnosu na zaštićene lijekove.

Generičko propisivanje

O generičkom propisivanju govorimo onda kada liječnici na receptu kojim propisuju lijek bolesnicima propišu generičko ime aktivne tvari. U Velikoj Britaniji generičko propisivanje je široko zastupljeno, daleko više nego li u bilo kojoj europskoj zemlji i još se više širi. Više od 50% svih recepata je pisano generički, u usporedbi s 35% sredinom 80-ih. U Francuskoj ono iznosi oko 13%, Njemačkoj 30%, a najzastupljenije je u Sjedinjenim državama (51%).

Generička supstitucija

Generička supstitucija (zamjena) je mogućnost da farmaceuti, bez savjetovanja s liječnikom ili bolesnikom, u ljekarni izdaju generički lijek iako je na receptu liječnika propisani zaštićeni pripravak, ali uz naznaku liječnika da odobrava supstituciju. Ono postoji u nekim zemljama npr. u Francuskoj, Finskoj ali je npr. zabranjeno u Velikoj Britaniji. Protivnici takve politike propisivanja navode kako liječnici moraju imati mogućnost da propišu zaštićeni pripravak ukoliko smatraju da bi promjena lijeka bitno promijenila suradljivost bolesnika, a također tim načinom se generički lijekovi stavljaju u povoljniji položaj od zaštićenih.

Najnovija istraživanja pokazuju kako primjena i uvođenje generičkih lijekova može europskim bolesnicima i zdravstvenim osiguranjima uštedjeti oko 11 milijardi Eura godišnje.

Izvor: Zavod za klinčku farmakologiju i terapiju, Interna klinika, KBC Rebro - zkf.hr


Primjena lijekova u osoba starije dobi

JESAM LI DANAS POPIO LIJEK
Starijom životnom dobi smatra se dob iznad 65 godina iako će se, s obzirom na općenito starenje populacije razvijenog svijeta, ta granica i pomaknuti. Starenje sa sobom nosi promjene u radu mnogih organskih sustava, npr. smanjenu funkciju srca, pluća, bubrega, mozga, degenerativne promjene zglobova i sl. Osobe starije životne dobi uzimaju najviše lijekova i taj dio populacije troši 20-30% ukupne količine lijekova.

Danas najčešći zdravstveni problem, kronične bolesti koje su posljedica suvremenog načina života, kao npr. visoki krvni tlak, šećerna bolest i zatajenje srca, najčešće su upravo u starijih osoba. Nerijetko jedna osoba starije životne dobi boluje od nekoliko kroničnih bolesti i problem nastaje kada, posjećujući više specijalista, od svakoga dobije preporuku za uzimanje po nekoliko lijekova. Ponekad jedna osoba uzima i deset lijekova istovremeno, što vrtoglavo povećava mogućnost nastanka nuspojava i interakcija lijekova. Problem polipragmazije, odnosno uzimanja velikog broja lijekova istovremeno, često pokušava riješiti sam pacijent i sam prestane uzimati određene lijekove prema vlastitom nahođenju. To je vrlo opasno jer se često dogodi da ukine one najvažnije, a nastavi uzimati one manje važne lijekove, bez kojih bi mogao!

JEDAN PROTIV DRUGOGA

Interakcije lijekova promjene su učinka jednog lijeka (povećanje ili smanjenje) kada istovremeno dajemo neki drugi lijek. Npr. ako osoba koja uzima lijek protiv zgrušavanja krvi pod nazivom varfarin (Marivarin®), istovremeno uzme i acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin®, Andol®), povećava se vjerojatnost nastanka krvarenja, koja je inače moguća nuspojava varfarina, i to čak 10 puta! Ako osoba uzima nekoliko lijekova, velika je vjerojatnost da će oni različito djelovati jedan na drugoga i možda promijeniti učinak. Tako npr., ako osoba uzima istovremeno dva lijeka, vjerojatnost interakcija je 6%, a ako uzima osam lijekova, tada je vjerojatnost interakcija čak 100%!
Nuspojava lijeka svaka je neželjena štetna reakcija na lijek koji je primijenjen u pravoj indikaciji i dozi, a svaka primjena lijeka, pa makar se radilo i o jednoj tableti, nosi rizik nastanka neke nuspojave. Prema nekim podacima, čak 15% hospitalizacija starijih osoba posljedica je nuspojava lijekova. Pet skupina lijekova, najčešće odgovornih za nuspojave u starijih, jesu diuretici, glikozidi digitalisa, antidepresivi, analgetici i lijekovi za smanjenje krvnoga tlaka.
Nuspojave lijekova javljaju se u starijih osoba češće iz više razloga. Jedan je razlog promjena apsorpcije, razgradnje ili eliminacije lijeka u organizmu starije osobe, pa bi starije osobe trebalo liječiti nižim dozama lijekova od onih koji se daju mlađoj populaciji. Drugi je razlog i taj što ciljna tkiva starije osobe drukčije reagiraju na lijek i često su osjetljivija, kao npr. kod nekih lijekova koji liječe psihičke tegobe, pa mogu reagirati neželjenom reakcijom i na uobičajenu dozu lijeka. Tkiva mogu biti i smanjeno osjetljiva na lijek, kao što je to u slučaju tzv. beta - blokatora (atenolol, metoprolol, bisoprolol). Treći razlog je broj lijekova koji neka osoba uzima. Učestalost nuspojava u starije osobe koja uzima jedan lijek je oko 10%, a u onih koji uzimaju šest lijekova istovremeno je oko 30%!

BOLEST ILI NUSPOJAVA

Kada se pojave nuspojave lijekova, ponekad postoji i začarani krug kada nuspojavu protumačimo novom bolešću, pa je počnemo liječiti sljedećim lijekom. Npr., kod primjene nekih analgetika, kao što su diklofenak, ibuprofen, naklofen ili piroksikam, može se povisiti krvni tlak, što se onda može protumačiti kao hipertenzija i počne se liječiti lijekom protiv povišenog krvnog tlaka. Primjena tih istih analgetika može oštetiti želučanu sluznicu, bolesnika počnemo liječiti lijekovima kao što su ranitidin ili famotidin koji trebaju izliječiti čir ili oštećenu sluznicu, a istovremeno u starijih osoba mogu izazvati halucinacije. Takve halucinacije, koje su nuspojave lijeka, mogu se pogrešno protumačiti kao psihička bolest i započeti liječiti snažnim lijekovima za psihoze, kao npr. haloperidolom (Haldol®).
Veliki postotak bolesnika starije životne dobi ne uzima lijekove prema preporučenom režimu. Ta nesuradljivost može biti svjesna ili nesvjesna, a smatra se da je prisutna u trećine do polovice bolesnika starije dobi. Svjesna je obično posljedica straha od nuspojava ili razmišljanje da lijek neće biti od velike koristi. Strah od nuspojava zasigurno će se smanjiti nakon razgovora s liječnikom, kojeg svaki pacijent treba zamoliti da mu navede koje su najčešće nuspojave koje lijek može izazvati. Ponekad su upute o lijeku preopširne za pacijenta jer proizvođač mora navesti sve nuspojave koje se mogu dogoditi, pa i one koje se dogode vrlo rijetko, što nerijetko izaziva veliki strah u bolesnika i razmišljanje kako je riječ o jako opasnom lijeku. Razgovor s liječnikom trebao bi, osobito kada se lijek primjenjuje prvi put, razjasniti korist od lijeka za bolesnika. Kada bolesnik svjesno ne uzima lijek prema preporučenoj shemi, obično uzima manju dozu od potrebne ili lijek jednostavno prestane uzimati.

NISAM DOBRO ČUO

Nesvjesna nesuradljivost nastaje kada bolesnik jednostavno ne razumije kako uzeti lijek. Možda nije razumio preporuke svoga liječnika zbog lošeg sluha ili pamćenja, a u objašnjenju kako uzeti lijek ključna je uloga liječnika obiteljske medicine i farmaceuta. Pogrešno uzimanje lijeka najčešće nastaje kada bolesnik počne uzimati neki novi lijek ili kada je režim uzimanja lijeka prekompliciran (npr. više puta dnevno, ili kada se tijekom nekoliko dana doza mora postupno povećavati). Za starijeg bolesnika idealan je lijek koji se daje u jednoj dnevnoj dozi. Velik je i problem prilikom hospitalizacije, kada se bolesniku ukinu neki lijekovi koje je do tada uzimao i nakon otpusta kući uvedu neki novi. Često se zna dogoditi da pacijent bude zbunjen te nastavlja uzimati i jedne i druge lijekove.
Vrlo je važan problem i uzimanje čitavog niza preparata i lijekova mimo onih propisanih. Tri četvrtine starijih osoba uzima na svoju ruku različite preparate ili lijekove, i u SAD-u, primjerice, uzimaju dva do četiri takva pripravka dnevno. Tu moramo razlikovati uzimanje lijekova dokazanog učinka i raznih preparata, npr. biljnih, koji nemaju dokazani učinak. I jedni i drugi mogu dovesti do nuspojava, ali i interakcija s drugim bolesnikovim lijekovima.
Od «pravih» lijekova koje bolesnik na svoju ruku uzima, vrlo su česti razni lijekovi protiv bolova (čije smo nuspojave naveli), razni lijekovi za smirenje i spavanje (koji se ne mogu dobiti bez recepta, ali ih bolesnici nabavljaju od susjeda, prijatelja i sl.), laksativi, tj. lijekovi protiv zatvora, koje uzima 1/3 do 1 starijih, od kojih mnogi nemaju zatvor!
Preparate nedovoljno dokazanog učinka stariji obično uzimaju za «bolju cirkulaciju», za poboljšanje intelektualnih funkcija i pamćenja, za probleme sa zglobovima i sl. Ono što valja decidirano reći jest da ne postoji lijek koji može poboljšati cirkulaciju u području mozga. Izuzetak je Aspirin®, odnosno Andol® u malim dozama, koji sprječava prekomjerno zgrušavanje krvi, tj. agregaciju trombocita, i s pravom ga uzimaju mnogi bolesnici jer smanjuje mogućnost nastanka infarkta miokarda ili ishemijskog moždanog udara. Ne postoji niti lijek koji može vratiti, zbog starenja oslabljenu, intelektualnu funkciju. Lijekovi kao što su betahistin (Urutal®, Betaserc®) ili cinarizin (Cinarizin®, Stugeron®) imaju određeni učinak kod vrtoglavice zbog određenih bolesti unutrašnjeg uha, a vrlo skroman učinak u liječenju vrtoglavice drugog uzroka. Također spadaju među lijekove za koje se pogrešno misli da mogu poboljšati moždanu cirkulaciju. Gingko biloba pripravak je za koji nemamo odgovarajućih dokaza da je djelotvoran, a neopravdano često se primjenjuje za «bolju cirkulaciju» i «bolje pamćenje». Taj preparat može, pak, povećati rizik krvarenja kod osoba koje istovremeno uzimaju varfarin (Marivarin®) ili acetilsalicilnu kiselinu (Andol®, Aspirin®). Gospina trava, biljni pripravak koji se koristi zbog simptoma depresije, može stupiti u interakcije s mnogim lijekovima i smanjiti im učinak! Uzimanje raznih multivitaminskih preparata također nije potrebno u osoba koje se normalno hrane. Tu posebno možemo naglasiti često preporučani vitamin E, koji je u brojnim novim studijama pokazao da nema nikakav učinak niti kod kardiovaskularnih bolesti niti kod demencije, tj. smanjene intelektualne funkcije. Ne treba zanemariti niti financijski aspekt: nije potrebno da osobe starije životne dobi, koje su često skromnog imovinskog stanja, uzimaju skupe preparate koji im ne mogu pomoći. Budući da je nemoguće dotaknuti se svih skupina lijekova, navest ćemo neke najvažnije i ono što bi starijoj osobi, koja ih uzima, bilo korisno znati.

ANALGETICI

Svaka starija osoba ima potrebu za povremenim uzimanjem lijeka koji će ublažiti bol, koja je obično «reumatske» prirode. Najčešće se propisuju diklofenak (Voltaren®), ibuprofen (Brufen®, Ibuprofen®), naproksen (Naprosyn®) i piroksikam (Lubor®), a to su lijekovi koje nazivamo i «nesteroidnim protuupalnim lijekovima». Oni imaju neke identične nuspojave.
1. Mogu izazvati oštećenje sluznice probavnog sustava i krvarenje, osobito kod početka liječenja i kod povećanja doze. Te lijekove ne smije se nikada uzeti natašte, već samo nakon obroka. Ne treba ih uzimati onda kada osoba nema bolove, već samo po potrebi, odnosno kad nastupe jači bolovi. Neki bolesnici ih, ne znajući, uzimaju npr. dva puta dnevno svaki dan jer misle da ih treba uzimati poput lijekova za liječenje povišenog krvnog tlaka. Piroksikam (Lubor®) nema mjesta u liječenju starijih osoba jer ima najveći rizik za nastanak krvarenja i oštećenja sluznice i predugo se zadržava u organizmu. Ibuprofen (Ibuprofen®, Brufen®) ima manji rizik tih nuspojava, kraće se zadržava u organizmu i lijek je izbora za liječenje starijih osoba, po mogućnosti u dnevnoj dozi manjoj od 1800 mg.
2. Svi ti lijekovi mogu izazvati pojačano nakupljanje tekućine u organizmu i na taj način povećati krvni tlak i otežati njegovo liječenje, ili pogoršati zatajenje srca u osoba koje od njega boluju.
3. Ti lijekovi mogu ponekad dovesti i do zatajenja bubrega, osobito u bolesnika koji imaju cirozu jetre, zatajenje srca ili već oštećen rad bubrega.
Lijek indometacin (Indometacin®) također pripada u tu skupinu lijekova, a kod starijih osoba ne smije se primjenjivati jer može izazvati halucinacije, konfuziju i slično.
Lijek paracetamol (Lupocet®, Plicet®, Panadon,® Daleron®, Lekadol® i dr) ima drukčiji način djelovanja i ne izaziva smetnje probavnog trakta kao do sada nabrojeni lijekovi. Kod blažih reumatskih bolova najbolji je izbor, u maksimalnoj dnevnoj dozi od 4000 mg (maksimalno ukupno 8 tableta od 500 mg). Trajanje učinka mu je 4 do 6 sati. Ni taj lijek, međutim, nije bez mana. Prevelika doza lijeka može izazvati teško oštećenje jetara!

LIJEKOVI ZA LIJEČENJE PSIHIČKIH BOLESTI

Benzodiazepini - na našem se tržištu nalazi velik broj lijekova iz te skupine, a koriste se za smirenje, smanjenje tjeskobe i kod nesanice. To su npr. diazepam (Apaurin®, Normabel®), lorazepam (Lorsilan®), bromazepam (Lekotam®, Lexaurin®), oksazepam (Praxiten®, Oksazepam®) i alprazolam (Xanax®, Helex®, Misar®). Najveći je problem što ih većina bolesnika, pa i onih starije dobi, uzima predugo, što uzrokuje psihičku i tjelesnu ovisnost, ali i stvaranje tolerancije, pa nakon nekog vremena lijek gubi svoj učinak. Trebalo bi ih propisivati za kratkotrajno liječenje spomenutih psihičkih tegoba. Prema nekim podacima, kod liječenja nesanice dulje od 30 dana počinje se gubiti djelovanje tih lijekova. Od tih lijekova u starijih osoba treba izbjegavati one koji se predugo zadržavaju u organizmu, a to je u ovom slučaju diazepam, jer je povećana toksičnost pa dolazi do pospanosti, poremećaja pamćenja i poremećaja ravnoteže s većim rizikom pada i lomova kosti! Dakle, Apaurin ili Normabel NE u starijih osoba! Iz te skupine valja izabrati neki od lijekova koji kraće djeluju - lorazepam, oksazepam ili alprazolam. Antidepresivi – ovdje razlikujemo stariju vrstu tih lijekova, koje nazivamo tricikličkim antidepresivima (npr. amitriptilin – Amyzol®), i noviju vrstu, tzv selektivne inhibitore pohrane serotonina (fluoksetin, fluvoksamin, sertralin, paroksetin, citolopram i escitalopram) koji se kod nas nalaze na tržištu pod raznim zaštićenim imenima. Generalno rečeno, ta novija vrsta je liječenje izbora u depresiji starijih osoba. Stariji antidepresiv Amyzol® kod starijih osoba može izazvati nuspojave, kao što su smetnje vida, suhoća usta i konfuzija. Obje vrste antidepresiva mogu izazvati povećan rizik padova u starijih.

NADOMJESCI KALIJA

Zbog važnosti, spomenut ćemo i preparate kalija (Kalij klorid®, Kalinor®), koje moraju uzimati osobe koje uzimaju neke diuretike, kao što je npr. furosemid (jer furosemid smanjuje razinu kalija u krvi). Razinu kalija potrebno je s vremena na vrijeme prekontrolirati, jer mora biti točno unutar određenog raspona, inače može loše djelovati na rad srca i krvnih žila. Nadležni će liječnik sam procijeniti treba li bolesnik ili ne uzimati nadoknadu kalija, jer ona možda neće biti potrebna ako bolesnik uzima istovremeno ACE inhibitore, koji se koriste u liječenju povišenog krvnog tlaka i nekih bolesti srca. U praksi sam imala prilike vidjeti bolesnika starije životne dobi koji nije razumio upute svoga liječnika i koji je, nakon prestanka uzimanja furosemida, nastavio uzimati nadoknadu kalija uz ACE inhibitor. Nakon vrlo kratkog vremena vrijednost kalija popela mu se na blizu 8 mmol/l, koja ga je životno ugrožavala i samo ga je hitna dijaliza spasila od smrtnog ishoda!

U zaključku možemo reći kako je u liječenju starijih osoba potrebno koristiti isključivo dokazano učinkovite lijekove, koji imaju poznate nuspojave. Starijem je bolesniku potrebno brižljivo, usmeno i pismeno, navesti svrhu i način uzimanja lijekova i svaki bi liječnik trebao tome posvetiti dovoljno vremena. Stariji bolesnici trebaju uzimati što manje preparata nedokazane učinkovitosti te ne bi trebali uzimati ili ukidati lijekove samoinicijativno. Prevelik broj lijekova koje bolesnici uzimaju najveći je problem liječenja starijih osoba. U idealnim uvjetima, bolesnik ne bi trebao uzimati više od tri lijeka istovremeno, ali, budući da je to ponekad nemoguće, treba težiti tome da taj broj bude čim manji, tj. da ne prelazi broj od pet do šest lijekova.

Izvor: Narodni zdravstveni list (zzjzpgz.hr)
Autor: Suzana Mimica Matanović, dr.med.



Hrana i lijekovi

Prisutnost hrane u želucu može utjecati na djelovanje lijeka. Neki lijekovi imaju veću djelotvornost kada se uzimaju na prazan želudac (većina antibiotika), dok primjerice oralni hipoglikemici (lijekovi za smanjenje šećera u krvi) najbolje djeluju ako se uzimaju neposredno prije ili za vrijeme obroka. Lijekovi koji su potencijalno opasni za želučanu sluznicu (analgetici, antireumatici) moraju se uzimati poslije jela. Ponekad se lijekovi mogu vezati sa sastojcima hrane pa se smanjuje njihov učinak (tetraciklinski antibiotici vežu se s kalcijem iz mlijeka). Poznato je da sok od grejpa pokazuje interakciju s mnogim lijekovima.

Izvor: plivazdravlje.hr, Melita Petrović, mr. pharm., Hrvatsko farmaceutsko društvo


Privatnost

Koristimo tvrtke za oglašavanje treće strane za posluživanje oglasa kada posjetite našu web lokaciju. Google, kao dobavljač treće strane, koristi kolačiće (cookies) za posluživanje oglasa na našoj web lokaciji. Pomoću kolačića DART Google poslužuje oglase našim korisnicima temeljem njihovih posjeta našoj web lokaciji i drugim web lokacijama na internetu. Korisnici mogu deaktivirati korištenje DART kolačića posjetom pravila o privatnosti Google oglasa i sadržajne mreže http://www.google.com /privacy_ads.html.

Chitika collects information about consumers' activities on certain websites in order to deliver targeted advertisements. By opting out, Chitika will not collect this information for the purpose of delivering targeted advertisements. Chitika does not collect any personally identifying user-level information. Chitika's contextual targeting services solely rely on cookie-level tracking containing no personally identifying information. When users visit a page in the Chitika network, one or more cookies - a small file containing a string of characters - are set to the computer that uniquely identifies the users browser. Chitika uses cookies to improve the quality of the targeting service by storing anonymous activity data and tracking user trends, such as how people search and browse. Users can reset their browsers to refuse all cookies or to indicate when a cookie is being sent. Chitika will not collect or use any user-level personally identifiable information without prior consent from its clients. Chitika encourages and promotes business practices that protect and honor the privacy of users. You can opt-out of receiving Chitika cookies by using the button below or by passing a Do-Not-Track header. If you would like more information about this practice and to know your choices about not having this information used by these companies, visit http://chitika.net/privacy.