HALDOL (haloperidol)

SASTAV
1 tableta sadržava 2 mg ili 10 mg haloperidola.
1 ml otopine (20 kapi) sadržava 2 mg ili 10 mg haloperidola.
1 ampula (1 ml) sadržava 5 mg haloperidola.
1 ampula (1 ml) sadržava 50 mg haloperidola u obliku dekanoata


DJELOVANJE
HALDOL
Sadržava butirofenonski derivat haloperidol koji spada među najjače neuroleptike. Haloperidol djeluje snažno antipsihotički, dobro regulira djelovanje psihomotoričkoga i neurovegetativnoga sustava, dobro sprječava nekoordinirane pokrete, a djeluje i snažno antiemetički.
Haloperidol se dobro, ali individualno različito apsorbira iz probavnoga sustava. Najviše serumske koncentracije nakon peroralne primjene postiže unutar 3 do 4 sata, a nakon intramuskularne unutar 10 do 20 minuta. Biološka raspoloživost peroralnoga haloperidola iznosi približno 60%.
Biološko vrijeme polueliminacije poslije peroralne primjene iznosi prosječno 24 sata, poslije intramuskularne 21 sat, a poslije intravenske 14 sati. Klinički učinkovite koncentracije u serumu kreću se između 4 i 20 ng/ml. 92% lijeka veže se na serumske bjelančevine. Metabolizira se u jetri i izlučuje mokraćom (40%) te stolicom (60%). Metaboliti nisu aktivni.
HALDOL depo
Sadržava haloperidol-dekanoat koji je ester haloperidola i dekanoične kiseline. Spada u skupinu dugotrajno djelujućih depo-neuroleptika. Njegova glavna značajka jest postupno oslobađanje iz mišićnoga tkiva i hidroliziranje u slobodni haloperidol koji prelazi u sustavni krvotok. Stabilan terapijski učinak postiže se jednom injekcijom svaka četiri tjedna. Serumske koncentracije haloperidola poslije intramuskularne injekcije Haldola depo rastu polagano i postižu vrh tijekom 3 do 9 dana, a zatim postupno padaju. Virtualno biološko vrijeme polueliminacije iznosi približno 3 tjedna. U bolesnika koji primaju Haldol depo svaka 4 tjedna ravnotežno stanje u serumu uspostavlja se unutar 2 do 4 mjeseca.

INDIKACIJE
Haldol
Psihomotorička agitacija pri maniji, demenciji, oligofreniji, akutnoj i kroničnoj shizofreniji te alkoholizmu.
Buncanje i halucinacije pri akutnoj i kroničnoj shizofreniji, paranoji, akutnim konfuznim stanjima.
Koreatični pokreti. Senilna razdražljivost i agresivnost. Poremećaji ponašanja u djece. Tikovi, mucanje i štucanje.
Premedikacija u anesteziji. Postoperativno sprečavanje mučnine i povraćanja.
Haldol depo
Održavajuće liječenje shizofrenije i drugih psihoza.

KONTRAINDIKACIJE
- Trudnoća i dojenje
- Preosjetljivost na haloperidol ili druge sastojke lijeka. Akutna trovanja depresorima središnjega živčanog sustava (alkohol, antidepresivi, neuroleptici, sedativi, anksiolitici, hipnotici i narkotici).
- Parkinsonova bolest
Haldol ne dajemo djeci do 3. godine života.
Haldol depo ne preporučujemo djeci do 12. godine života.

MJERE OPREZA
Ako bolesnici tijekom liječenja Haldolom odnosno Haldolom depo uzimaju i antiparkinsonik, u slučaju iznenadnoga prekida liječenja Haldolom odnosno Haldolom depo propisani antiparkinsonik moraju uzimati još nekoliko dana odnosno tjedana.
Haloperidol oprezno se daje bolesnicima s teškim kardiovaskularnim bolestima kao što su popuštanje srca, ishemična srčana bolest i opasni poremećaji srčanoga ritma jer može izazvati pad arterijskoga tlaka i anginoznu bol.
Pri izrazitom padu arterijskoga tlaka ne smije se dati adrenalin!
Oprezno ga se propisuje bolesnicima s jetrenim i bubrežnim bolestima, poremećenom funkcijom štitnjače i glaukomom.
Haldol
Oprez je potreban u bolesnika s ozljedom glave, encefalitisom ili epileptičkim grčevima u anamnezi jer može sniziti konvulzivni prag. Starijim i teško bolesnim osobama haloperidol se daje u prilagođenoj dozi jer je u njih povećana vjerojatnost pojave neželjenih učinaka.
U bolesnika s depresivnom simptomatikom kombinira se s antidepresivima.
Pri malignom neuroleptičkom sindromu u anamnezi lijek se ne preporučuje ili ga se uvodi uz veliki oprez.
Haldol depo
Haldol depo ne smije se davati intravenski.
Kao i druge antipsihotike, kad prevladava depresivna simptomatika ne primjenjuje ga se samog već se istodobno propisuju antidepresivi.

INTERAKCIJE
- Kombinacija s litijevim solima može, iako rijetko, izazvati pogoršanje ekstrapiramidnoga sindroma ili se pak mogu javiti znakovi trovanja litijem ili malignoga neuroleptičkog sindroma.
- Haloperidol pojačava djelovanje alkohola, analgetika, sedativa, hipnotika i narkotika.
- Lijekovi koji su induktori jetrenih enzima (antiepileptici, rifampicin) snižavaju koncentraciju haloperidola u serumu.
- Zbog blokade dopaminskih receptora haloperidol može pogoršati parkinsonizam u bolesnika liječenih levodopom.
- Ekstrapiramidni neželjeni učinci mogu se pogoršati pri istodobnom davanju dopaminskih blokatora (metoklopramid).

Trudnoća i dojenje
Poznato je da je rizik od nastanka urođenih malformacija povećan pa se u trudnoći ne preporučuje liječenje haloperidolom. Kad je liječenje neophodno, treba odvagnuti njegovu korist za majku s obzirom na mogući rizik za dijete.
Haloperidol prelazi u mlijeko pa ga majka koja doji ne smije uzimati.

Posebno upozorenje
Lijekovi snažno djeluju na psihofizičke sposobnosti pa je upravljanje motornim vozilima i strojevima tijekom liječenja zabranjeno. Liječnik i ljekarnik na to moraju upozoriti bolesnika.


DOZIRANJE

Haldol

Preporučuje se da bolesnici Haldol u kapima i tabletama uzimaju prije jela s malo tekućine.
Iznimno je dozvoljena polagana intravenska primjena injekcija haloperidola.

Okvirne dnevne doze

Indikacije	Početna doza	Održavajuća doza
PERORALNE DOZE
Odrasli
umjereno teški simptomi	2 do 3 x 0,5 do 2 mg	2 do 3 x 0,5 do 5 mg
teški simptomi	2 do 3 x 3 do 5 mg
Starije osobe	2 do 3 x 0,5 mg	2 do 3 x 0,5 do 2 mg
Djeca starija od 3 godine
psihotični poremećaji	0,05 do 0,15 mg/kg u 2 do 3 doze
nepsihotični poremećaji	0,05 do 0,075 mg/kg u 2 do 3 doze
PARENTERALNE DOZE
Akutna agitacija u odraslih
umjereno teški simptomi	2 do 10 mg im., prema potrebi više puta na dan*
vrlo teški simptomi	do 30 mg im.*

* Obično su dovoljni razmaci od 4 do 8 sati između pojedinih doza; ako je neophodno, doza se može ponoviti već nakon jednoga sata.

Premedikacija u anesteziji

1 x 1 do 5 mg im. ili iv.

Haldol depo

Haldol depo daje se bolesnicima koji su prije bili stabilizirani peroralnim liječenjem. Ako je potrebno, može se kombinirati s peroralnim oblikom Haldola.

INTRAMUSKULARNE DOZE
	početna doza*	održavajuća doza
Odrasli
blagi simptomi	25 do 75 mg , ali ne više	50 do 100 mg
umjereno teški simptomi	od 100 mg	100 do 200 mg
teški simptomi		200 do 300 mg
Starije osobe	12,5 do 25 mg	50 do 100 mg

* Doza se povisuje postupno (po 50 mg) do optimalnoga terapijskog učinka.

Dozu Haldola depo izračunava se za svakoga bolesnika posebno na temelju dnevne peroralne doze Haldola. Početna doza obično je 10 do 15 puta veća od prethodne dnevne peroralne doze, a održavajuća doza 20 puta.
Haldol depo injicira se duboko intramuskularno. Uobičajeni razmak između injekcija iznosi 4 tjedna, a on se, ovisno o bolesnikovu odgovoru, može skratiti ili produžiti.


PREDOZIRANJE
Zbog predoziranja ili trovanja javljaju se teži ekstrapiramidni poremećaji, sedacija, poremećaji svijesti, grčevi, hipotenzija ili hipertenzija, respiratorna depresija, poremećaji srčanoga ritma i zastoj mokraće.
Bolesniku je potreban intenzivan nadzor. U prvim satima ispere se želudac, daje se aktivni ugljen i laksative. Liječenje je simptomatsko; adrenalin je kontraindiciran.

NEŽELJENI UČINCI
Kao i tijekom primjene drugih jakih neuroleptika, pri haloperidolu se također mogu javiti ekstrapiramidni poremećaji koje se smiruje antikolinergičkim antiparkinsonicima. Rijetka su pojava kasne diskinezije koje se mogu javiti poslije dugotrajnog uzimanja lijeka i ne reagiraju na liječenje antiparkinsonicima. Njihov nastanak sprečava se propisivanjem što manjih učinkovitih doza.
Rjeđi neželjeni učinci u središnjem živčanom sustavu su omaglica, pospanost, agitacija, glavobolja, nesanica, vrtoglavica, depresija i epileptički napadi u epileptičara liječenih antiepilepticima.
Mogu se javiti mučnina, povraćanje, gubitak apetita, zatvor ili proljev.
Zbog povećanog izlučivanja prolaktina mogu nastati poremećaji u menstruacijskom ciklusu, ginekomastija i galaktoreja.
Rijetko se javljaju poremećaji srčanoga ritma, glaukom, zastoj mokraće, tireotoksikoza i prolazna leukopenija.
Opisane su pojave alergijskih reakcija, seboroičnoga dermatitisa i fotosenzibilnosti. Iznimno se mogu javiti teške rane diskinezije s gušenjem. Također je rijedak neuroleptički maligni sindrom s hiperpireksijom, rigorom, akinezijom, leukocitozom i poremećajima svijesti, stuporom. Liječenje treba odmah prekinuti i bolesnika liječiti simptomatski u bolnici.

PROIZVOĐAČ
Krka

OPREMA
Haldol
25 tableta po 2 mg
30 tableta po 10 mg
10 ml kapi (2 mg/1 ml)
30 ml kapi (10 mg/1 ml)
10 ampula po 1 ml (5 mg/1 ml)
Haldol depo
5 ampula po 1 ml (50 mg/1 ml)

Pročitajte i ove vezane članke:

Antipsihotici (neuroleptici)   ... ...

Antipsihotici (neuroleptici)

Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin), piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen), derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni (haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Klinicko djelovanje: uklanjanje sumanutih ideja i halucinacija, sedacija
Klinicke podjele: tipicni-atipicni, nespecificni-specificni, sedativni-incizivni itd.

Indikacije: psihoticna stanja s halucinacijama i sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobicajene dnevne doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15 mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid 50-600 mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam, prva 3 mj. trudnoce, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije, parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI

- Risperidon (Rispolept, Risperdal, Risset, Rispolux, Rispen, Prospera, Risnia, Risdonal, Torendo)
- Olanzapin (Zyprexa)
- Quetiapin (Seroquel)
- Aripiprazol (Abilify - nije još registriran u RH)
- Iloperidon

Terminologija

Prvo otkriveni antipsihotici (sve do pojave klozapina) nazivaju se klasičnim antipsihoticima ili neurolepticima tj. tipičnim ili konvencionalnim antipsihoticima ili velikim trankvilizatorima.
Odgovor zašto su se antipsihotici donedavno nazivali neuroleptici leži u stručno-znanstvenoj zabludi da je u pacijenta nužno izazvati tzv. neuroleptički sindrom (grč. neuron = žila, živac + lepsis = uhvatiti tj. ukočiti) da bi se polučio antipsihotički efekt.
Iako se ubrzo otkrilo da neuroleptički sindrom ne predstavlja mehanizam antipsihotičnog djelovanja, već se radi o neželjenoj i jatrogeno izazvanoj nuspojavi, naziv za ovu skupinu lijekova teško se mijenjao. Kada je godine 1958. otkriven klozapin, koji u pravilu nije izazivao ekstrapiramidalne fenomene u bolesnika, a s druge strane imao je izrazitiji antipsihotički učinak, on je nazvan atipičnim neuroleptikom, jer se nije željelo odustati od dogme da bez neuroleptičkog sindroma nema efikasnosti u liječenju psihotičnih stanja. Slijedeće godine dovele su do pronalaska brojnih antipsihotika koji također nisu u velikoj mjeri izazivali ekstrapiramidalne nuspojave (sulpirid, risperidon, olanzapin, serokvel, sertindol, ziprasidon, zotepin, amisulpirid, aripiprazol, iloperidon i još mnogih drugih u fazi istraživanja), no još uvijek se za njih koristio naziv atipični antipsihotici. Tek, kada je postalo apsurdno imati više atipičnih antipsihotika nego tipičnih pribjeglo se nešto ispravnijoj terminologiji, te se tako danas umjesto kategorije atipični antipsihotici koriste termini novi antipsihotici ili još bolje antipsihotici druge generacije.

U tablici dolje navode se antipsihotici prve i druge generacije te neka njihova obilježja.

(kliknite na sliku za uvećanje)

Mehanizam djelovanja antipsihotika

U vrijeme kada je otkriven klorpromazin mehanizam antipsihotičnog djelovanja bio je još sasvim nepoznat. Tek nekoliko godina poslije (1957.) otkriva se njegovo blokirajuće djelovanje na postsinaptičke dopaminske receptore. Tako je zapravo, ex iuvantibus, otkriven jedan od temeljnih poremećaja koji se dugi niz godina smatrao osnovnim za nastajanje shizofrenije tj. hiperaktivnost centralnog dopaminergičnog sustava. Ta spoznaja nazvana je dopaminskom teorijom shizofrenije. Godine 1958. otkriven je klozapin – serotoninsko-dopaminski antagonist. Pokazalo se da je serotonin posebno važan za deficitarne tj. negativne simptome shizofrenije, a na snagu je stupila serotoninsko-dopaminska teorija shizofrenije.

Indikacije antipsihotika

Antipsihotici su općenito djelotvorni u liječenju pozitivnih psihotičnih simptoma (npr. halucinacije, bizarno ponašanje, sumanutosti) neovisno o dijagnostičkoj kategoriji. Antipsihotici druge generacije djelotvorni su i u poboljšavanju negativnih psihotičnih simptoma, npr. nemotiviranost, socijalno povlačenje, afektivna zaravnjenost, akinezija. Antipsihotici se ponekad rabe i u liječenju nekih formi nepsihotičnih bihevioralnih poremećaja: organski psihosindrom, Alzheimerova demencija, mentalna retardacija, delirij, Touretov sindrom, posttraumatski stresni poremećaj, prolazni psihotični simptomi u bolesnika s poremećajem ličnosti.

Neke nuspojave antipsihotika

Antipsihotici, poglavito prve generacije, često izazivaju značajne nuspojave koje onda mogu bitno ugroziti suradljivost bolesnika, te dovesti do recidiva bolesti. Niskopotentni antipsihotici imaju najizraženije antikolinergične nuspojave (kao suha usta, opstipacija, retencija urina, zamagljen vid), te najčešće dovode do ekstrapiramidalnih nuspojava: tremor, akatizija, diskinezija, tardivna diskinezija. Primjena niskopotentnih antipsihotika i klozapina može dovesti i do sniženja konvulzivnog praga u bolesnika, kao i do pojave ortostatske hipotenzije. Agranulocitoza je pak nuspojava koja je najčešće povezana s klozapinom, a radi mogućeg fatalnog ishoda ove pacijente je obavezno redovito monitorirati tj. provoditi sigurnosni program kontrole bijele krvne slike, zbog razvoja eventualne neutropenije. Tioridazin i ziprasidon mogu dovesti do značajnog produljenja QT intervala, pa je potreban oprez, poglavito kod osoba s kardiomiopatijom.

Antipsihotici druge generacije, poglavito olanzapin i klozapin, dovode često do porasta tjelesne težine, dislipidemije, a mogu biti i povezani s novonastalim dijabetes melitusom. Savjetuje se redovito kontrololiranje lipida, glukoze i tjelesne težine u svih bolesnika na novim antipsihoticima.

Maligni neuroleptički sindrom je idiosinkratska, potencijalno životno-ugrožavajuća nuspojava antipsihotične terapije.

Seksualne disfunkcije, smetnje potencije, prijapizam, bol pri orgazmu, najčešće se javljaju uz terapiju tioridazinom, no mogu se javiti i uz druge antipsihotike, pa i one druge generacije, poglavito uz one koji povisuju nivo prolaktina: risperidon, sulpirid, amisulpirid.

Izvor: medicinar.mef.hr