...
Prikazani su postovi s oznakom srce. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom srce. Prikaži sve postove

AMLOX (amiodaron)

AMLOX (amiodaron)
FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Amiodaron je antiaritmik III. skupine.

Sastav
AMLOX: Jedna tableta sadržava 200 mg amiodaron-klorida.
Pomoćne tvari: laktoza monohidrat.

Terapijske indikacije
Amiodaron je namijenjen za sprečavanje i liječenje fibrilacija i undulacija atrija, tahiaritmija povezanih s Wolf-Parkinson-Whiteovim sindromom, svih vrsta paroksizmalnih tahiaritmija uključujući supraventrikularnu, nodalnu i ventrikularnu tahikardiju i fibrilaciju ventrikula te aritmija nakon infarkta miokarda.
Kod bolesnika sa zatajenjem srca primjena amiodarona produljuje preživljavanje.

Kontraindikacije
Primjena amiodarona je kontraindicirana u bolesnika s poznatom preosjetljivošću na amiodaron ili jod, u bolesnika sa sinusnom bradikardijom, sinoatrijskim blokom, u bolesnika sa smetnjama provođenja visokog stupnja i sindromom bolesnog sinus čvora ako nije primijenjen elektrostimulator, u bolesnika s bolestima štitnjače te za vrijeme trudnoće i dojenja. Također je kontraindicirano i istodobno uzimanje amiodarona s lijekovima koji mogu prouzročiti poremećaje srčanog ritma.

Mjere opreza
Zbog mogućnosti oštećenja pluća, u slučaju pojave simptoma bolesti dišnih puteva poput kašlja ili otežanog disanja, potrebno se odmah obratiti liječniku.
Amiodaron može uzrokovati promjene u EKG-u te usporenje srčanog ritma, posebno kod starijih bolesnika.
Amiodaron sadrži jod te može utjecati na testove funkcije štitnjače.
Tijekom primjene amiodarona treba izbjegavati sunčanje te koristiti zaštitna sredstva.
Ako se kod bolesnika pojave smetnje vida, potreban je hitan pregled okulista.

Interakcije
Amiodaron ulazi u interakcije s velikim brojem lijekova. Zbog dugog i varijabilnog poluživota, mogućnost za nastanak interakcije postoji ne samo s istodobno primijenjenim lijekovima, nego i s lijekovima primijenjenim po prekidu terapije amiodaronom.
Opisane su interakcije s antiaritmicima, lijekovima koji mogu prouzročiti poremećaje srčanog ritma, b-blokatorima, inhibitorima kalcijskih kanala, digitalisom, antikoagulansima, fenitoinom, kolestiraminom, cimetidinom, ciklosporinom, antiretrovirusnim lijekovima, budesonidom, metotreksatom i rifampicinom.
Pri istodobnoj primjeni amiodarona i simvastatina u dozi većoj od 20 mg na dan, zabilježen je povećani rizik nastanka miopatije.
U slučaju kirurškog zahvata recite liječniku da uzimate Amlox.

Posebna upozorenja
Trudnoća
Amiodaron prolazi kroz posteljicu. Primjena amiodarona u trudnoći je kontraindicirana osim u slučaju vitalne indikacije. Ako se amiodaron koristi tijekom trudnoće ili bolesnica zatrudni za vrijeme terapije amiodaronom, treba je upozoriti na moguće rizike za fetus. Ako žena u reproduktivnoj dobi koja dobiva amiodaron planira trudnoću, potrebno je voditi računa o dugom vremenu izlučivanja amiodarona nakon prestanka njegove primjene.
Dojenje
Amiodaron se izlučuje u majčino mlijeko. Ako dojilja mora uzimati Amlox, treba prestati dojiti, pri čemu također treba uzeti u obzir dugo vrijeme izlučivanja lijeka nakon prekida terapije.

Doziranje i način primjene
S obzirom na jedinstvene farmakokinetičke parametre te mogućnost nastanka ozbiljnih nuspojava, terapiju amiodaronom treba početi u bolnici ili pod nadzorom specijaliste. Jedinstven optimalni način doziranja nije utvrđen, stoga doziranje treba individualno prilagoditi svakom bolesniku služeći se navedenim smjernicama.
Hrana povećava bioraspoloživost amiodarona.
Početna doza amiodarona iznosi 200 mg (1 Amlox tableta) 3 puta na dan tijekom prvog tjedna. Zatim se doza smanjuje na 200 mg (1 Amlox tableta) dva puta na dan tijekom drugog tjedna liječenja. Potom se prelazi na dozu održavanja od 200 mg (1 Amlox tableta) na dan. U rijetkim slučajevima potrebno je primjenjivati veće doze održavanja. Izuzetno je važno da se kao doza održavanja koristi najmanja moguća učinkovita doza amiodarona.
Stariji bolesnici
Iako nije utvrđeno je li kod starijih bolesnika potrebna prilagodba doze, prilikom njenog određivanja potrebno je voditi računa o mogućem poremećaju funkcije jetre, bubrega ili srca te o popratnim bolestima, kao i o drugim istodobno primijenjenim lijekovima. Stariji bolesnici mogu biti podložniji nastanku bradikardije i smetnji provođenja ako je primijenjena prevelika doza. Stoga je potrebno početi liječenje najmanjom mogućom učinkovitom dozom.
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre
Iako nema studija koje bi ukazale na učinak poremećene funkcije jetre na izlučivanje amiodarona, s obzirom da se lijek metabolizira u jetri, kod takvih je bolesnika potrebno razmotriti prilagodbu doze.

Predoziranje
Simptomi predoziranja su: mučnina, bradikardija te napadaji ventrikularne tahikardije. Također su zabilježene promjene EKG-a u vidu produljenja QT intervala, inverzije T valova te prolaznih smetnji repolarizacije. Nije zabilježen ni jedan smrtni slučaj niti trajne posljedice kao rezultat predoziranja amiodaronom.
Terapija predoziranja je simptomatska uz uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije organizma. Amiodaron i njegov metabolit desetilamiodaron nije moguće odstraniti dijalizom. Zbog dugog poluživota, potrebno je bolesnika monitorirati nekoliko dana.
U slučaju predoziranja valja odmah prekinuti uzimanje Amlox tableta!

Nuspojave
Kod primjene amiodarona, nuspojave se javljaju u otprilike tri četvrtine bolesnika. Nuspojave su češće kod bolesnika koji primaju amiodaron u dozama većim od 400 mg na dan i kod primjene dulje od 6 mjeseci, te u rjeđim slučajevima zahtijevaju prekid terapije. Najozbiljnije nuspojave su oštećenje pluća, egzacerbacija aritmije te lezije jetre. Nuspojave se najčešće povlače nakon smanjenja doze amiodarona ili prekidom terapije.
U 20-40% bolesnika zabilježene su nuspojave povezane sa živčanim sustavom koje uključuju slabost, umor, tremor, nevoljne pokrete, smetnje koordinacije te perifernu neuropatiju; rijetko su razlog prekida terapije, mogu se povući na smanjenje doze ili prekid uzimanja amiodarona.
Gastrointestinalne nuspojave, najčešće mučnina, povraćanje, konstipacija i anoreksija javljaju se u otprilike 25% bolesnika, najčešće kod primjene visokih doza te se povlače nakon smanjenja ili podjele doze.
Asimptomatski mikrodepoziti rožnice su prisutni u gotovo svih bolesnika koji dobivaju amiodaron dulje od 6 mjeseci. Neki bolesnici razviju smetnje vida kao što su haloi, fotofobija i suhoća očiju; rijetko je potrebno prekinuti terapiju. U rijetkim slučajevima zabilježena je pojava optičkog neuritisa.
Kožne nuspojave se javljaju u otprilike 15% bolesnika. Najčešće je riječ o fotoosjetljivosti (oko 10%). Potrebno se zaštititi od sunca, najčešće ne treba prekidati terapiju. Prolongirana primjena amiodarona povremeno rezultira plavo-sivim pigmentacijama; ova nuspojava može perzistirati i nakon prekida terapije, ali je tek od kozmetičkog značaja.
Nuspojave povezane s krvožilnim sustavom uključuju pogoršanje aritmije, bradikardiju te, rijetko, smetnje provođenja.
U kliničkim ispitivanjima u bolesnika koji su dobivali amiodaron zabilježene su i sljedeće nuspojave: hepatitis, kolestatski hepatitis, ciroza, epididimitis, vaskulitis, pseudotumor mozga, trombocitopenija, angioedem, bronhiolitis obliterans, pneumonija, pleuritis, pankreatitis, toksična epidermalna nekroliza, miopatija, hemolitička anemija, aplastična anemija, pancitopenija te neutropenija.

Način i mjesto izdavanja
Na recept, samo u ljekarnama.

Pakiranje
30 tableta od 200 mg.
60 tableta od 200 mg.

Proizvođač
Belupo


LODIX (furosemid)

LODIX (furosemid)
Sastav
1 tableta sadrži 40,0 mg furosemida.

Djelovanje
Furosemid je snažan diuretik brzog djelovanja. On blokira Na+-K+-2Cl- pumpu uzrokujući snažno povećanje ekskrecije Na+ i Cl-, što za sobom povlači i ekskreciju drugih minerala, a sve zajedno utječe na ubrzanu ekskreciju vode. Ovaj proces se ne odvija samo u Henleovoj petlji, nego i u proksimalnim i distalnim tubulima bubrega.

Indikacije
· Edemi različite geneze (srčani, bubrežni, plućni, u cirozi jetre itd.)
· Hipertenzija
· Kongestivna srčana insuficijencija

Doziranje i način primjene

Odrasli
· Edemi
Početna doza furosemida iznosi 20 do 80 mg, primjenjuje se jednokratno i obično je praćena promptnom diurezom. Po potrebi se ista doza može primijeniti nakon 6 do 8 sati. Doza se može povećavati za 20 do 40 mg i primjenjivati 6 do 8 sati nakon prethodno aplicirane doze do postizanja željenog diuretskog učinka.
Uobičajena doza održavanja iznosi 40 do 120 mg furosemida na dan.
Najviša dnevna doza furosemida uz ovu indikaciju iznosi 600 mg.
Efikasna mobilizacija edema se može postići i tzv. intermitentnim doziranjem: svaki drugi dan ili 2-4 uzastopna dana u tjednu.
· Hipertenzija
Početna doza furosemida iznosi 40 mg, 2 puta na dan. Ovisno o ostvarenom antihipertenzivnom efektu doza se može prilagođavati. Iako su se u okviru ove indikacije primjenjivale doze i do 640 mg furosemida na dan (bez kombiniranja s drugim antihipertenzivima), ukoliko je terapijski odgovor pacijenta neodgovarajući savjetuje se uključivanje drugih antihipertenziva prije nego povećavanje doze furosemida (uočeno je da se dozom većom od 80 mg furosemida na dan rijetko ostvaruje dodatni hipotenzivni učinak). Pri uvođenju furosemida u terapiju hipertoničara neophodno je smanjiti doze ostalih antihipertenziva (50% i više) u cilju preveniranja pojave izražene hipotenzije.
· Kongestivna srčana insuficijencija
Utvrđeno je da se visokim oralnim dozama furosemida, 250-2500 mg na dan, može uspostaviti adekvatna natriureza i kontrola edema u pacijenata u kojih nema adekvatnog kliničkog odgovora na primjenu konvencionalne višekomponentne terapije.

Doziranje u pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega
Obično se primjenjuju doze veće od uobičajenih.
U kroničnoj renalnoj insuficijenciji preporučuje se primjena oralne doze od 80 do 120 mg/ furosemida/dan. Doza se može povećavati do najviše 1500 mg furosemida na dan.
Doziranje u pacijenata s oštećenom funkcijom jetre
Obično je potrebno primijeniti doze veće od uobičajenih peroralnih doza furosemida u pacijenata s cirozom jetre ili pacijenata s kombiniranom jetrenom i renalnom insuficijencijom.

Djeca
Oralna primjena
Početna doza iznosi 2 mg/kg tjelesne težine. Ukoliko diuretski odgovor nije zadovoljavajući doza se može povećati za 1-2 mg/kg tjelesne težine i primijeniti 6 do 8 sati nakon prethodne doze. Ne preporučuje se primjena pojedinačne doze veće od 6 mg/kg tjelesne težine.
Najveća oralna doza furosemida za pedijatrijsku populaciju iznosi 40 mg na dan.

Kontraindikacije
· Alergija na aktivnu ili pomoćne komponente lijeka
· Anurija
· Hepatička prekoma ili koma
· Teška hipokalemija
· Teška hiponatremija
· Hipovolemija sa ili bez hipotenzije

Pakiranje
Kutija s 10 tableta.

Proizvođač
Bosnalijek, BiH


...