MADOPAR (levodopa + benzerazid)

MadoparDjelatna tvar: levodopa + benzerazid
Tvorničko ime registrirano u RH: Madopar
Farmakoterapijska skupina: Antiparkinsonik
Terapijske indikacije:
Kombinacija levodope i benzerazida (inhibitora dekarboksilaze) indicirana je u liječenju bolesnika oboljelih od Parkinsonove bolesti osim parkinsonizma izazvanog lijekovima.
Kombinacija levodope i benzerazida je također indicirana i za liječenje idiopatskog (bez poznatog uzroka) i simptomatskog (kod zatajenja bubrega) sindroma nemirnih nogu.
Upozorenje: prije započinjanja tretmana potrebno je utvrditi da sindrom nemirnih nogu nije uzrokovan manjkom željeza, u kojem slučaju je bolesnika potrebno liječiti odgovarajućim preparatima željeza.
Kombinacija levodope i benzerazida (Madopar LIQ) poseban je pripravak za bolesnike s disfagijom (otežanim gutanjem) ili one kojima je potreban pripravak sa bržim početkom djelovanja lijeka, npr. bolesnike oboljele od ranojutarnje ili popodnevne akinezije, ili pak one kod kojih se javio efekt odgođenog ili smanjenog učinka lijeka.
Kombinacija levodope i benzerazida (Madopar HBS) indiciran je u bolesnika kod kojih su prisutne sve vrste fluktuacija (npr. "diskinezija pri visokoj dozi" i "efekt pogoršanja pri kraju doze" – kao što je noćna ukočenost).


Sastav
1 tableta Madopar 125 sadrži: 100 mg levodope i 25 mg benzerazida u obliku hidroklorida.
1 kapsula Madopar HBS - kapsula s kontroliranim otpuštanjem (Hidrodinamički Balansirani Sistem) sadrži: 100 mg levodope i 25 mg benzerazida u obliku hidroklorida.

Djelovanje
Nadomjesno liječenje Parkinsonove bolesti provodi se primjenom levodope, izravnog metaboličkog prethodnika dopamina, jer dopamin ima vrlo ograničenu sposobnost prijelaza krvnomoždane barijere. Levodopa se nakon uzimanja vrlo brzo dekarboksilira u dopamin. Tako većina uzete levodope ne dolazi do bazalnih ganglija, a dopamin koji se periferno proizvodi često izaziva neželjene učinke. Stoga je osobito poželjno inhibirati ekstracerebralnu dekarboksilaciju levodope. To se može postići istodobnom primjenom levodope i benzerazida, perifernog inhibitora dekarboksilaze. Madopar je kombinacija tih dvaju tvari u omjeru 4:1.
Madopar HBS ima posebno oblikovani sastav koji omogućuje produženo otpuštanje aktivnih sastojaka u želucu, gdje kapsula ostaje 3-6 sati. Želudac tako služi kao spremište lijeka.

Indikacije
Madopar je indiciran za liječenje svih oblika Parkinsonovog sindroma osim onoga izazvanog lijekovima. Disperzibilne Madopar tablete namijenjene su posebno bolesnicima s problemima gutanja i bolesnicima kojima je potrebna formulacija s bržim početkom djelovanja. Madopar HBS indiciran je za bolesnike sa svim vrstama fluktuacija u terapijskom odgovoru, posebice vezanim za fluktuacije razine koncentracije u plazmi ("diskinezija vršne doze" i "pogoršanje pri kraju doze") i za bolju kontrolu noćnih simptoma.

Kontraindikacije
Madopar se ne smije davati bolesnicima s poznatom preosjetljivošću na levodopu ili benzerazid. Ne smije se davati zajedno s neselektivnim inhibitorima monoaminooksidaza (MAO). Nije, međutim, kontraindicirana istovremena primjena selektivnih inhibitora MAO-B, kao što je selegilin, ili selektivnih inhibitora MAO-A, kao što je moklobemid. Kombinacija inhibitora MAO-A i MAO-B jednaka je djelovanju neselektivnih inhibitora MAO pa se, stoga, ta kombinacija ne smije uzimati isdobno s Madoparom.
Madopar se ne smije davati bolesnicima s dekompenziranom endokrinom, bubrežnom ili jetrenom funkcijom, poremećajima rada srca, psihijatrijskim oboljenjima s psihotičnom komponentom ili glaukomom zatvorenog komoričnog kuta. Madopar se ne smije davati bolesnicima mlađim od 25 godina (mora biti dovršen razvoj skeleta).

Doziranje
Liječenje Madoparom mora se uvoditi postupno. Doziranje mora biti individualno i titrirano za postizanje optimalnog učinka. Sljedeće upute o doziranju treba, stoga, smatrati samo smjernicama.
Početno liječenje
U ranim fazama parkinsonizma preporučuje se započeti s pola tablete Madopara 125 tri do četiri puta dnevno. Čim se potvrdi da bolesnik podnosi početnu terapijsku dozu, doziranje valja polagano povećavati u skladu s odgovorom bolesnika.
Optimalni učinak obično se postiže pri dnevnoj dozi od 400-800 mg levodope + 100-200 mg beserazida, podijeljenoj u 3 ili više doza. Potrebno je četiri do šest tjedana da se postigne optimalni učinak. Ako se ukaže potreba za daljnjim povećanjem dnevne doze, to valja učiniti na mjesečnoj osnovi.
Terapija održavanja
Prosječna je doza održavanja jedna kapsula ili tableta Madopara 125 tri do šest puta dnevno. Broj pojedinačnih doza (ne manje od 3) i njihova raspodjela tijekom dana mora se titrirati radi postizanja optimalnog učinka.

Upute za posebno doziranje
Dozu posebno pažljivo valja titrirati u starijih bolesnika. Bolesnici koji uzimaju druge antiparkinsonike mogu uzimati Madopar.
Bolesnici koji imaju velike dnevne fluktuacije u djelovanju lijeka (fenomen prekidača, engl. on-off) moraju češće uzimati manje doze ili prijeći na uzimanje Madopara HBS.
Preporučuje se prijelaz sa standardnog Madopara na Madopar HBS obaviti u jednom danu, počevši s jutarnjom dozom. Dnevna doza i učestalost uzimanja u početku moraju biti isti.
Nakon 2-3 dana dozu treba postupno povećati za oko 50%. Bolesnike valja obavijestiti da im se stanje može na neko vrijeme pogoršati.
Zbog farmakokinetskih svojstava Madopara HBS, do početka djelovanja treba proći stanovito vrijeme. Klinički učinak može se ubrzati primjenom Madopara HBS zajedno sa standardnim ili disperzibilnim Madoparom. To može biti osobito korisno pri prvoj jutarnjoj dozi, koja bi trebala biti viša od ostalih dnevnih doza. Individualno titriranje Madopara HBS mora se provoditi polako i pažljivo, ostavljajući barem 2-3 dana između svake promjene doze.
Na liječenje standardnim Madoparom ili disperzibilnim Madoparom valja se ponovno vratiti ako je terapijski odgovor na Madopar HBS nedostatan čak i u dnevnoj dozi od 1500 mg levodope.
Isuviše izražen odgovor na Madopar HBS (diskinezija) može se kontrolirati povećanjem razmaka između dviju doza, a ne smanjivanjem pojedinačne doze.
U bolesnika s noćnom nepokretnošću, primijećeni su pozitivni učinci nakon postupnog povećanja posljednje večernje doze na 250 mg Madopara HBS prije spavanja.
Bolesnike valja pomno nadzirati zbog mogućih neželjenih psihičkih simptoma.

Način uporabe
Kapsulu Madopara HBS bolesnici moraju uvijek progutati cijelu i ne smiju je pri tom pregristi.
Standardne tablete Madopara mogu se razlomiti u manje komadiće radi lakšeg gutanja.
Disperzibilne tablete Madopara moraju se rastopiti u četvrt čaše vode (približno 25-50 ml). Tablete se u potpunosti rastapaju, stvarajući za nekoliko minuta mliječnobijelu otopinu. Zbog brze sedimentacije, preporučuje se prije uzimanja otopinu promućkati. Disperzibilne tablete Madopara moraju se uzeti pola sata nakon otapanja tablete.
Kako uzimanje hrane može smanjiti apsorpciju lijeka, Madopar se mora uzeti najmanje pola sata prije, odnosno 1 sat nakon obroka. Ukoliko dođe do neželjenih gastrointestinalnih učinaka, kontrolirati ih treba uzimajući Madopar s malo hrane ili tekućine.

Mjere opreza
U osjetljivih osoba može doći do reakcija preosjetljivosti.
Redovito mjerenje očnog tlaka preporučuje se u osoba s glaukomom otvorenog kuta, jer levodopa teorijski može djelovati na povišenje očnog tlaka.
U osoba koje se liječe Madoparom može se razviti depresija, ali ona može biti posljedica i osnovne bolesti.
Tijekom liječenja (tijekom razdoblja stabiliziranja doze) valja provjeravati jetrenu funkciju i krvnu sliku.
Bolesnicima s dijabetesom treba redovito određivati razinu glukoze u krvi te tome prilagoditi doziranje antidijabetika.
Uzimanje Modopara valja, kadgod je to moguće, a s izuzetkom hitnih slučajeva, prekinuti 12-48 sati prije kirurških zahvata u kojima je potrebna opća anestezija. S terapijom Madoparom može se nastaviti nakon operacije, a dozu valja postupno povisivati do razine koja se primjenjivala prije operacije.
Liječenje Madoparom ne smije se naglo prekinuti. Nagli prekid može dovesti do stanja sličnog malignom neuroleptijskom sindromu (hiperpireksija i rigidnost mišića, moguće psihološke promjene, povišene serumske kreatinin fosfokinaze), koje može biti opasno po život.

Trudnoća i dojenje
Madopar se nikako ne smije davati trudnicama i ženama u produktivnoj dobi, koje ne koriste odgovarajuću kontracepciju, zbog mogućih poremećaja u razvoju fetalnog skeleta. Budući se ne zna prelazi li benzerazid u majčino mlijeko, majke koje moraju uzimati Madopar ne smiju dojiti djecu, jer se ne može isključiti mogućnost malformacija skeleta u dojenčadi.

Nuspojave
Pri uzimanju Madopara mogu se javiti anoreksija, mučnina, povraćanje i proljev. Zabilježeni su i pojedinačni slučajevi gubitka ili promjene okusa. Te nuspojave, koje se mogu pojaviti na početku liječenja, mogu se uvelike ublažiti uzimanjem Madopara s malo hrane ili tekućine te postupnim povećanjem doze. U kasnijim fazama liječenja mogu se pojaviti nevoljni pokreti (npr. koreiformni ili atetotski). Oni se mogu ukloniti ili učiniti podnošljivima smanjenjem doze. Tijekom dugotrajnijeg uzimanja lijeka može doći i do fluktuacija u terapijskom odgovoru. Tu se ubrajaju epizode smrzavanja, pogoršanja pri kraju doze i tzv. "on-off" učinci. Oni se mogu ukloniti ili učiniti podnošljivima smanjenjem doze. Kako ne mora nužno ponovno doći do istih nuspojava, može se nakon toga ponovno pokušati povećati dozu radi pojačanja terapijskog učinka.
Agitacija, tjeskoba, nesanica, halucinacije, priviđenja i privremena dezorijentacija mogu se javiti u starijih bolesnika i u bolesnika koji su već imali tegobe te vrste. U bolesnika liječenih Madoparom moguća je i pojava depresije, ali ona može biti posljedica i osnovne bolesti.
Mogu se javiti povišene vrijednosti jetrenih transaminaza i alkalne fosfataze, ali su one prolazne naravi. Opažen je porast vrijednosti uree u krvi. Može doći do promjene boje mokraće koja obično poprima crvenkastu nijansu, koja stajanjem postaje tamnija.

Interakcije
Neuroleptici, opioidi i antihipertenzivi koji sadržavaju rezerpin inhibiraju djelovanje Madopara.
Ako je Madopar potrebno propisati bolesnicima koji primaju ireverzibilne neselektivne inhibitore MAO, moraju proći najmanje dva tjedna između prekida uzimanja inhibitora MAO i početka liječenja Madoparom.
Madopar se ne smije davati istodobno sa simpatomimeticima (sredstva poput epinefrina, norepinefrina, izoproterenola ili amfetamina koja stimuliraju simpatički živčani sustav), jer levodopa može pojačati njihov učinak. Ako je istodobna primjena neophodna, nužni su pomni nadzor kardiovaskularnog sustava, a po potrebi i smanjenje doze simpatomimetičnih sredstava.
Istodobna primjena antacida i Madopara HBS umanjuje resorpciju levodope za 32%.
Dozvoljena je kombinacija s drugim antiparkinsonicima (anhtikolinergici, amantadin, dopaminski agonisti), iako se mogu pojačati i željeni i nepoželjni učinci. Može se pokazati potrebitim smanjiti dozu Madopara ili drugog lijeka. Pri uvođenju liječenja Madoparom ne smije se naglo prekinuti uzimanje antikolinergika, jer je za početak djelovanja levodope potrebno određeno vrijeme.
Apsorpcija levodope iz gastrontestinalnog trakta pogoršava se kad se lijek uzima uz obrok bogat bjelančevinama.

Proizvođač
Roche


loading...