PRAZINE (promazin)

Prazine1. NAZIV LIJEKA

PRAZINE® dražeje 25 mg
PRAZINE® dražeje 100 mg
PRAZINE® injekcije 50 mg
PRAZINE® injekcije 100 mg

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna dražeja sadržava 25 mg promazin klorida.
Jedna dražeja sadržava 100 mg promazin klorida.
Jedna ampula s 1 ml otopine za injekciju sadržava 50 mg promazin klorida.
Jedna ampula s 2 ml otopine za injekciju sadržava 100 mg promazin klorida.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Dražeje.
Otopina za injekciju.

4. KLINIČKI PODACI

4.1. Terapijske indikacije

Akutna psihomotorna ekscitacija kod shizofrenije, delirium tremens, akutna alkoholna halucinoza i apstinencijski sindrom.

Razdraženost, napetost, tjeskoba i bol u bolesnika s kroničnim bolestima i u bolesnika bez nalaza organskih poremećaja, mučnina, povraćanje i štucavica uzrokovana uremijom, antineoplasticima i zračenjem.

Preoperacijska priprava bolesnika i premedikacija za opću i lokalnu anesteziju (pojačava anesteziju i ublažava poslijeoperacijsku štucavicu, mučninu i povraćanje).

4.2. Doziranje i način uporabe

Za kontrolu psihomotoričke ekscitiranosti u hospitaliziranih bolesnika daje se četiri puta na dan po 50 - 100 mg promazina intramuskularno. Po potrebi, doza se može nakon 30 minuta povećati do 300 mg. Doza održavanja je 10 - 200 mg svakih 4 - 6 sati.

U iznimnim slučajevima liječenje može započeti intravenskom primjenom 25 - 50 mg promazina (vrlo sporo, u fiziološkoj otopini).

Za vrijeme davanja injekcije i pola sata nakon toga, bolesnik mora ostati u ležećem položaju da se izbjegne ortostatska hipotenzija. Kad se daje intramuskularno, lijek treba dati dubokom intramuskularnom injekcijom. Intravenski se mora davati vrlo precizno, da se izbjegne periarterijsko ili intraarterijsko injiciranje otopine.

Pri nastavku liječenja i u blagih slučajeva, 10 do 200 mg promazina daje se peroralno svakih 4 do 6 sati. Dozu treba postupno prilagođavati prema potrebi i prema tome kako bolesnik podnosi liječenje.

Kroničnim bolesnicima, bolesnicima koji su prošli radioterapiju, te svim ambulantnim bolesnicima daje se 10 do 100 mg tri do četiri puta na dan.

Doziranje u starijih bolesnika
Starijim se bolesnicima preporučuje polovina uobičajene doze za odrasle.

Bolesnicima s organskim moždanim simptomima i akutnim stanjima konfuzije najprije se daje trećina do polovina uobičajene doze za odrasle, a potom se doza povećava, po mogućnosti u razmacima od sedam do deset dana, no nikako u razmacima manjim od dva do tri dana.

Djeci starijoj od 12 godina daje se 1,5 do 6 mg/kg tjelesne težine na dan, podijeljeno u tri do četiri pojedinačne doze.

Nakon postizanja kliničkog poboljšanja treba pokušati prekinuti liječenje, no to se ne smije učiniti naglo.

4.3. Kontraindikacije

Preosjetljivost na fenotiazine, depresija središnjeg živčanog sustava i komatozna stanja, teška bolest jetre, supresija koštane srži ili teška hematološka bolest, glaukom uskog kuta. Ne davati djeci mlađoj od 12 godina.

4.4. Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi

U gerijatrijskih bolesnika postoji sklonost k povišenju plazmatskih koncentracija fenotiazina, te starijim osobama treba dati manju početnu dozu promazina, a potom je postupno titrirati. Bolesnicima s kardiovaskularnim bolestima također se daju manje terapijske doze promazima, a nužne su i češće medicinske kontrole. U slučaju pogoršanja krvnih diskrazija, liječenje promazinom treba prekinuti. Promazin može pogoršati simptome u bolesnika s Parkinsonovom bolesti.

Čini se da u djece postoji sklonost pojavi neuromuskularnih i ekstrapiramidnih reakcija, napose distonija, te ih pri davanju terapijskih doza fenotiazina valja pozornije nadzirati. Posebno su rizična djeca s akutnim bolestima i poremećajima poput vodenih kozica, infekcija središnjeg živčanog sustava, ospica, gastroenteritisa i dehidracije.

4.5. Interakcije s ostalim lijekovima i ostali oblici interakcija

Istodobno uzimanje fenotiazina s alkoholom ili ostalim depresorima središnjeg živčanog sustava može prouzročiti pojačanu depresiju središnjeg živčanog i dišnog sustava i imati pojačano hipotenzivno djelovanje.

Uz to, barbiturati pojačavaju metabolizam klorpromazina, pospješujući aktivnost jetrenih mikrosomnih enzima.

Osim što se pojačava depresija središnjeg živčanog i dišnog sustava, istodobnom primjenom fenotiazina s opioidnim (narkotičkim) analgeticima povećava se ortostatska hipotenzija i rizik od teškog zatvora, čiji ishod može biti paralitički ileus i/ili retencija urina.

Istodobnim uzimanjem fenotiazina s amantadinom, antidiskineticima, antihistaminicima, antikolinergicima i ostalim lijekovima s antikolinergičkim djelovanjem, može se pojačati hiperpiretičko djelovanje fenotiazina. Bolesnike također valja upozoriti da obavijeste liječnika o pojavi gastrointestinalnih smetnji, jer je pri istodobnoj uporabi moguća pojava paralitičkog ileusa.

Triheksifenidil može smanjiti plazmatsku koncentraciju fenotiazina smanjivanjem gastrointestinalne pokretljivosti i pojačavanjem metabolizma fenotiazina.

Antacidi, lijekovi koji sadržavaju aluminij ili magnezij, lijekovi protiv proljeva i adsorbensi mogu inhibirati apsorpciju peroralno uzetih fenotiazina. Stoga valja izbjegavati istodobnu uporabu fenotiazina s tim lijekovma.

Istodobnim uzimanjem s cimetidinom može se smanjiti apsorpcija klorpromazina u probavnom sustavu.

Istodobnim uzimanjem fenotiazina s litijem može se smanjiti apsorpcija fenotiazina u probavnom sustavu. Smanjenjem serumske koncentracije fenotiazina za više od 40 % pri istodobnom uzimanju, može se povećati brzina izlučivanja litija putem bubrega. Mogu se pojačati ekstrapiramidni simptomi. Antiemetički učinak nekih fenotiazina može prikriti i rane znakove toksičnosti litija - mučninu i povraćanje.
Pri istodobnom uzimanju fenotiazina s antikonvulzivima, uključivši barbiturate, može se pokazati potrebnim prilagoditi doziranje antikonvulziva. Fenotiazini mogu inhibirati metabolizam fenitoina i tako izazvati toksičnost fenitoina.

Istodobnom uporabom fenotiazina s tricikličkim antidepresivima, inhibitorima MAO i selegilinom može se produžiti i pojačati sedacijsko i antikolinergičko djelovanje.

Istodobnom primjenom fenotiazina s tireostaticima može se povećati rizik pojave agranulocitoze.

Pri istodobnom uzimanju fenotiazina i lijekova s hipotenzijskim djelovanjem, može nastupiti jaka hipotenzija s posturalnom sinkopom.

Istodobnom uporabom fenotiazina s beta-blokatorima, vjerojatno uključivši i oftalmike, mogu se, zbog inhibicije metabolizma, povisiti plazmatske koncentracije oba lijeka. To može imati dodatno hipotenzivno djelovanje, te izazvati nepovratnu retinopatiju, srčanu aritmiju i tardivnu diskineziju.

Istodobnim uzimanjem fenotiazina s diureticima može se pojačati hiponatremija i intoksikacija vodom. Stoga valja razmotriti alternativne metode kontrole hipertenzije.

Istodobnom primjenom fenotiazina i lijekova za koje se zna da utječu na jetrene mikrosomne enzime, može se povećati učestalost hepatotoksičnosti. Bolesnike, napose one na dugotrajnijem liječenju i one s poviješću bolesti jetre, valja pozornije pratiti.

Djelovanje levodopa kod Parkinsonove bolesti može se inhibirati zbog blokade dopaminskih receptora u mozgu, ako se levodopa uzima istodobno s fenotiazinima. Levodopa se nije pokazao djelotvornim u liječenju parkinsonizma izazvanog fenotiazinom.

Pri istodobnom uzimanju s ototoksičnim lijekovima, napose s ototoksičnim antibioticima, fenotiazini mogu prikriti neke simptome ototoksičnosti, npr. tinitus, omaglicu i vrtoglavicu.

Istodobnim uzimanjem s lijekovima koji izazivaju fotoosjetljivost, ona se može pojačati. Uz to, istodobnom sustavnom primjenom metoksalena, troksalena ili tetraciklina s fenotiazinima može se povećati intraokularno fotokemijsko oštećenje žilnice, mrežnice i leće.

Potreban je oprez kod primjene antipsihotika i antiaritmika (koji produžuju QT interval) zbog povećanog rizika od javljanja aritmija.

4.6. Trudnoća i dojenje

Ne preporučuje se uzimanje Prazinea u trudnoći. Budući da se promazin izlučuje u majčino mlijeko, ne preporučuje se njegovo uzimanje ni za vrijeme dojenja.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima

Promazin može (napose na početku liječenja i nakon primjene velikih doza) utjecati na psiho-fizičke sposobnosti, te se za vrijeme uzimanja promazina ne smije upravljati motornim vozilima i strojevima.

4.8. Nuspojave

Češće nuspojave

Antikolinergičko djelovanje, kongestija nosa, kserostomija, zatvor, hipotenzija. Zamućenje vida povezano s antikolinergičkim djelovanjem; odlaganje mutnog materijala u leći, rožnici i mrežnici, akatizija, distonički ili parkinsonski ekstrapiramidni učinci.

Manje česte nuspojave

Otežano mokrenje; povećana osjetljivost kože na sunce, kožni osip - povezan s kontaktnim dermatitisom, s drugim alergijskim reakcijama ili s kolestatskom žuticom.

Rijetke nuspojave

Agranulocitoza se može pojaviti u prva tri mjeseca liječenja, a oporavak uslijedi jedan do dva tjedna po okončanju liječenja; nakon oporavka može se ponovno pojaviti pri nastavku liječenja.

Kolestatska žutica može se javiti dva tjedna nakon teškog pruritusa, te može napredovati do kroničnog aktivnog hepatitisa. U takvim se slučajevima može pokazati nužnim prekinuti liječenje. Jetreni funkcijski testovi mogu biti poremećeni i bez očevidnih znakova žutice.

Neuroleptički maligni sindrom (NMS) može se pojaviti bilo kada za vrijeme liječenja neurolepticima. Uz jasne znakove poput ukočenosti skeletnih mišića, hipertermije, disfunkcije autonomnog živčanog sustava i poremećaja svijesti, diferencijalno-dijagnostičkim postupcima mogu se otkriti leukocitoza (9500 do 26000 stanica/mm3), povišene vrijednosti jetrenih enzima i povišena vrijednost kreatinin-fosfokinaze (CPK).

Ostale nuspojave: prijapizam, melanoza.

4.9. Predoziranje
Znaci predoziranja su poremećaji svijesti (do kome), konvulzije, hipotenzija, tahikardija, ventrikularna aritmija, hipotermija, usporeno disanje (do paralize).
Treba hitno provesti ispiranje želuca. Liječenje je simptomatsko, uz održavanje vitalnih funkcija.


5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1. Farmakodinamske osobine
Prazine sadržava promazin, koji je alifatski fenotiazinski antipsihotik. Zajedno s klorpromazinom pripada prvoj skupini neuroleptika kojoj je svojstveno snažno sedacijsko i antikolinergičko djelovanje, te umjereno ekstrapiramidno djelovanje kao nuspojava. Fenotiazini blokiraju postsinaptičke dopaminske receptore u mezolimbičkom sustavu i povećavaju promet dopamina blokiranjem D2 somatodendritičnih autoreceptora. Nakon otprilike 12 tjedana kroničnog liječenja nastupa depolarizacijska blokada dopaminskog sustava. Pokazalo se da smanjenje dopaminske neurotransmisije korelira s antipsihotičkim djelovanjem. Blokada dopamina u zoni podraživanja kemoreceptora doprinosi antiemetičkom djelovanju. Sedacijsko djelovanje promazina na središnji živčani sustav iskazuje se i na psihomotoričkom i na afektivnom području.

5.2. Farmakokinetske osobine
Promazin se opsežno metabolizira u jetri, a izlučuje u urin i žuč u obliku brojnih djelatnih i nedjelatnih metabolita. Nakon parenteralne primjene postižu se znatno veće koncentracije u plazmi negoli nakon peroralne primjene. Oko 95 % do 98 % lijeka veže se na plazmine proteine. Široko se raspoređuje po organizmu, prolazi krvno-moždanu zapreku i u mozgu ga se može naći čak i u višim koncentracijama negoli u plazmi. Promazin i njegovi derivati prolaze i kroz posteljicu i izlučuju se u majčino mlijeko. Promazin se metabolizira hidroksilacijom i konjugiranjem s glukuronskom kiselinom, N-oksidacijom atoma sumpora i dealkilacijom. Vrijeme poluizlučivanja metabolita može biti znatno duže od vremena poluizlučivanja samog promazina.

5.3. Pretklinički podaci o neškodljivosti
U glodavaca je uočena povećana učestalost novotvorina dojke pri kroničnoj primjeni antipsihotika. Premda se zna da antipsihotici pri dugotrajnoj uporabi povećavaju razinu prolaktina, a pokusi na staničnim kulturama pokazuju da je trećina tumora dojke u žena in vitro ovisna o prolaktinu, ni klinički ni epidemiološki podaci nisu ukazali na vezu između kroničnog uzimanja antipsihotika i karcinogenog učinka na dojku.
Fenotiazini u dozama koje znatno premašuju one koje se rabe u humanoj medicini, smanjuju spermatogenezu u pokusnih životinja.


6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1. Popis pomoćnih tvari

Dražeje
Jezgra: laktoza, saharoza, polividon, silicij dioksid, koloidni, talk, škrob kukuruzni, magnezij stearat
Zaštitna ovojnica: celuloza acetat ftalat, dietil ftalat
Šećerna ovojnica: saharoza, talk, titan dioksid, polividon, polietilenglikol, boja purpurno crvena (E-123, E-124, E-110).
Injekcije
Formaldehid sulfoksilat natrij, natrij citrat, limunska kiselina monohidrat, voda za injekcije.

6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.

6.3. Rok valjanosti
Dražeje - 36 mjeseci.
Injekcije - 24 mjeseca.

6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Dražeje - Čuvati pri temperaturi do 25 °C.
Injekcije - Čuvati pri temperaturi do 25 °C, zaštićeno od svjetlosti.

6.5. Vrsta i sastav unutarnjeg pakovanja (spremnika)
Dražeje - PVC/Al blister; 5 blistera, svaki s 10 dražeja.
Injekcije - Ampula 2 ml smeđa, samolomljiva; 10 ampula.

6.6. Upute o uporabi/rukovanju
Ne postoje posebne upute o uporabi/rukovanju.

6.7. Ime i adresa proizvođača, odnosno podnositelja zahtjeva
PLIVA Hrvatska d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10 000 Zagreb, Hrvatska

6.8. Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

6.9. Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj
530-09/03-03/264 od 09.12.2003.
530-09/03-03/263 od 09.12.2003.
530-09/03-03/266 od 09.12.2003.
530-09/03-03/265 od 09.12.2003.

Prosinac, 2003.