Na recept? DA
Primjena: Pripravci s učinkom na živčani sustav
Sastav
1 tableta sadržava 5 mg metadon klorida.
Pomoćne tvari: laktoza, saharoza. 1 ml otopine (30 kapi) sadržava 10 mg metadon klorida.
Pomoćne tvari: metil parahidroksibenzoat , propilenglikol.
Farmaceutski oblik i veličina pakovanja
tablete; 20 tableta. kapi, otopina; 10 ml otopine.
Farmakoterapijska skupina i djelovanje
Metadon je sintetski narkotički analgetik iz skupine difenilpropilamina. Analgetički učinak ostvaruje djelovanjem na opioidne receptore u središnjem živčanom sustavu. Mijenja percepciju boli u leđnoj moždini i višim razinama središnjeg živčanog sustava, te emocionalni odgovor na bol. Metadon koči refleks kašlja djelovanjem na centre u produženoj moždini.
Terapijske indikacije
Jaka bol različitih uzroka na koju ne djeluju nenarkotički analgetici (bol u terminalnom stadiju malignoma, žučne i bubrežne kolike, postoperacijska i posttraumatska bol, bol zbog infarkta miokarda)
Jak nadražajni kašalj koji se ne može suzbiti nenarkotičkim ili narkotičkim antitusicima.
Liječenje ovisnosti o heroinu i ostalim morfinskim drogama (spriječavanje apstinencijskog sindroma u ovisnika).
Doziranje i način uporabe
Veličina doza i učestalost doziranja se prilagođavaju svakom bolesniku ponaosob, ovisno o jakosti boli, stanju bolesnika, ostalim istodobno primijenjenim lijekovima i bolesnikovu odgovoru.
Analgezija
2,5 do 10 mg metadona svakih 4 do 6 sati, ovisno o jakosti boli. Uobičajena doza iznosi 5 do 10 mg svakih 6 do 8 sati. Za suzbijanje veoma jake boli i u slučaju tolerancije dnevna se doza može povećati na 80 mg i više.
Suzbijanje kašlja
1 do 2 mg svakih 4 do 6 sati. Tijekom duže uporabe navedena se doza primijenjuje najviše dvaput na dan.
Liječenje ovisnosti
U liječenju ovisnosti o heroinu i ostalim morfinskim drogama rabe se samo oralni oblici metadona, a uobičajena doza kojom se u detoksikaciji kontroliraju apstinencijski simptomi iznosi 20 do 40 mg na dan. Ponekad je potrebna i veća doza, a najveća dopuštena doza iznosi 120 mg na dan. Primijenjena se doza postupno smanjuje svakom bolesniku ponosob, svakog ili svakog drugog dana, te ovisno o bolesnikovu odgovoru. Ako je potrebno prijeći na dozu održavanja, ona se također određuje svakom bolesniku ponaosob. Sve bolesnike koji se liječe od ovisnosti, a dobivaju više od 100 mg metadona na dan treba tijekom prva tri mjeseca liječenja svakodnevno nadzirati.
Doziranje u starijih bolesnika
Stariji i oslabljeli bolesnici, te oni s dišnim problemima mogu biti osjetljiviji na učinke metadona, te im zbog opasnosti od depresije disanja treba dati niže doze. Oni su osjetljiviji i na analgetički učinak metadona, te će manje doze ili dulji razmaci između pojedinih doza osigurati učinkovitu analgeziju.
Predoziranje
Znakovi predoziranja su hladna i vlažna koža, konfuzija, konvulzije, jaka vrtoglavica, izrazita pospanost, hipotenzija, živčanost ili nemir, izrazita mioza, usporena srčana frekvencija, usporeno ili otežano disanje, nesvjesno stanje i jaka slabost.
Predoziranje metadonom može završiti prestankom srčanog rada, prestankom disanja, komom i smrću. Predoziranje metadona liječi se primjenom narkotičkog antagonista naloksona obično intravenski, (može i im. ili sc.) u dozi od 0,4 do 2 mg. Intravenska se doza naloksona, ako je potrebno, može ponavljati svake 2 do 3 minute ili se liječenje nastavlja s infuzijom čija se brzina određuje prema bolesnikovu odgovoru. Nakon davanja naloksona veoma brzo nestaju depresorni učinci metadona.
Ako je osoba fizički ovisnik i nije u neposrednoj životnoj opasnosti, oprezno se primijenjuje manja doza od 0,1 do 0,2 mg, koja se također može ponavljati svake 2 do 3 minute. Novorođenčadi i djeci nalokson se daje u dozi od 10 mikrograma/kg tjelesne težine, a može se ponavljati svake 2 do 3 minute dok se postigne terapijski odgovor.
Zbog depresije disanja i ostalih životno opasnih nuspojava treba poduzeti što hitnije mjere, tj. osigurati prohodnost zračnih putova i održavati disanje, te intravenski nadoknaditi tekućine i/ili vazopresore, uz ostale suportivne mjere.
Ako je predoziranje uzrokovano uzimanjem na usta, nakon primjene naloksona i sprovođenja potrebnih hitnih mjera valja potaknuti povraćanje ili isprati želudac. Zbog bitno dužeg djelovanja metadona od djelovanja naloksona bolesnika valja nadzirati kako bi se na vrijeme uočila moguća ponovna pojava simptoma predoziranja.
Mjere opreza
Dugotrajno liječenje metadonom može izazvati ovisnost morfinskog tipa. Da bi se nakon dugotrajnog liječenja izbjegli apstinencijski simptomi, doze treba smanjivati postupno.
Zbog autoindukcije jetrenih mikrosomnih enzima nakon dugotrajne uporabe povećava se metabolizam metadona, zbog čega nastaje tolerancija. Prvi je znak tolerancije skraćeno trajanje analgezije. Istodobno s tolerancijom na analgetički učinak pojavljuje se i tolerancija na depresivni učinak na disanje. Pri pažljivom povećanju doze do one koja osigurava analgetički učinak, opasnost se od depresije disanja obično ne povećava.
Heptanon može izazvati ortostatsku hipotenziju, pa iz ležećeg ili sjedećeg položaja valja ustajati polako.
Kontraindikacije
Preosjetljivost na metadon.
Posebna upozorenja
U bolesnika s akutnim napadajem astme, kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti ili plućnim srcem, te s ostalim kroničnim dišnim poremećajima, hipoksijom ili hiperkapnijom metadon treba primjenjivati s oprezom zbog opasnosti jače depresije disanja.
U bolesika s proljevom uz pseudomembranozni kolitis uzrokovanim antibioticima ili s proljevom zbog otrovanja, te s teškom upalnom bolesti debelog crijeva primjena metadona se ne preporučuje.
Primjena se metadona ne preporučuje ni bolesnicima s akutnim abdomenom jer zbog prikrivanja simptoma može onemogućiti dijagnozu i liječenje.
Oprez pri primjeni je potreban u bolesnika sa slijedećim stanjima: ozljede glave, intrakranijalne lezije, povećani intrakranijalni tlak, hipotireoza, hipertrofija prostate, strikture uretre, preosjetljivost na ostale narkotičke analgetike i Addisonova bolest. U bolesnika s jetrenom ili bubrežnom insuficijencijom dozu metadona treba prilagoditi stupnju oštećenja.
Heptanon se kao analgetik i antitusik ne primijenjuje u djece.
U osoba mlađih od 18 godina primijenjuje se samo u liječenju ovisnosti o narkoticima.
Stariji i oslabljeli bolesnici mogu biti osjetljiviji na učinke metadona (vidi Doziranje).
Trudnoća i dojenje
Uporaba metadona tijekom trudnoće se ne preporučuje. Metadon se ne smije primijenjivati tijekom porođaja jer njegovo dugotrajno djelovanje povećava opasnost od depresije disanja u novorođenčeta. Metadon se u trudnoći smije rabiti samo u liječenju ovisnosti i to u najnižim učinkovitim dozama.
Dojilje koje su uključene u metadonski program odvikavanja mogu se nastaviti liječiti metadonom ukoliko dnevna doza ne prelazi 20 mg. Sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Heptanon može umanjiti bolesnikovu sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima, pa ambulantne bolesnike valja na to upozoriti.
Nuspojave
Metadon može uzrokovati nuspojave u probavnom sustavu: mučninu, povraćanje, suhoću usta i opstipaciju.
Od nuspojava u središnjem živčanom sustavu mogu se pojaviti pospanost, konfuzija i vrtoglavica, a rjeđe slabost, nemir, promjene raspoloženja, halucinacije, porast intrakranijalnog tlaka i mioza.
Od kardiovaskularnih nuspojava mogu se pojaviti bradikardija, palpitacije i ortostatska hipotenzija.
Poteškoće s mokrenjem, spazam uretera ili bilijarni spazam, antidiuretički učinak, pojačano znojenje, crvenilo lica i hipotermija javljaju se rijeđe.
Veće doze uzrokuju rigidnost mišića, depresiju disanja, te hipotenziju s insuficijencijom krvotoka i sve dubljom komom.
Mogu se pojaviti i konvulzije, posebice u novorođenčadi. Reakcije preosjetljivosti (svrbež, urtikarija) su veoma rijetke.
Tijekom dugotrajne uporabe metadona javlja se tolerancija i ovisnost (vidi Mjere opreza).
O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.
Interakcije
Istodobnom se uporabom metadona s alkoholom kao i s ostalim depresorima središnjeg živčanog sustava (inhibitori monoaminooksidaze, triciklički antidepresivi, benzodiazepini, opći anestetici, ostali narkotički analgetici,...) može pojačati depresivni učinak na disanje i na središnji živčani sustav općenito, kao i hipotenzivni učinak.
Lijekovi koji potiču jetrene mikrosomne enzime (npr. rifampicin) mogu smanjiti koncentraciju metadona u krvi i izazvati apstinencijske simptome u ovisnika koji se liječe metadonom. Narkotici iz skupine tzv. agonista-antagonista (npr. pentazocin) primijenjeni istodobno s metadonom u ovih bolesnika također izazivaju apstinencijske simptome.
Buprenorfin može smanjiti terapijski učinak metadona, a naltrekson i nalokson (antidot metadona, vidi Predoziranje) ih mogu sasvim blokirati.
Neuromuskularni blokatori imaju depresivni učinak na disanje koji može doprinijeti središnjem depresivnom učinku na disanje zbog primjene metadona.
Hipotenzivni učinak antihipertenziva može biti jači ako se primijenjuju istodobno s metadonom.
Antikolinergični lijekovi i ostali lijekovi koji usporavaju crijevnu peristaltiku u kombinaciji s metadonom, mogu uzrokovati tešku opstipaciju.
Rok valjanosti
Označen je na pakovanju.
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti.
Tablete i kapi valja čuvati pri temperaturi do 25 °C.
Kapi valja čuvati zaštićene od svjetlosti.
LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE!
Proizvođač:
PLIVA d.d.
Ulica grada Vukovara 49,
10 000 Zagreb, Hrvatska
| Pročitajte i ove vezane članke: |
HEPTANON (metadon) HEPTANON injekcije (metadon) HEPTANON otopina (metadon) |
|
|