TOREM (torasemid)


Fabrički zaštičeni nazivi: TOREM

SASTAV:
1 tableta sadrži: 5,0 mg torasemida 1 tableta sadrži: 10,0 mg torasemida.

MEHANIZAM DEJSTVA
Torasemid je diuretik Henleove petlje, strukturni derivat anilinopiridin sulfonilureje, nešto malo drugačiji od drugih diuretika Henleove petlje. Kao i drugi diuretici, torasemid inhibira reapsorpciju natrija (Na) i hlora (Cl) u uzlaznom, debljem kraku Henleove petlje, ograničavanjem prenosnog sistema za Na/K/Cl. Također blokira prelazak hlorida sa peritubularne površine nefrona. Torasemid poboljšava rad srca u kongestivnoj srčanoj insuficijenciji indukujući diurezu i salurezu, dakle smanjuje ekstracelularni volumen, prvenstveno volumen plazme. Smanjujući volumen tečnosti smanjuje pritisak punjenja srca i reducira enddijastolni volumen.

FARMAKOKINETIKA
Torasemid se nakon oralne primjene rapidno apsorbuje i postiže peak plazmatske koncentracije za 1-2 sata. Apsolutna bioraspo-loživost u zdravih ispitanika nakon oralne primjene je visoka i iznosi 80-90%. Bioraspoloživost i vrijeme postizanja peak-a serumske koncentracije je nešto povećano u pacijenata sa cirozom i ascitesom. Bioraspoloživost i stopa apsorpcije se ne mijenjaju u pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom. Primjena lijeka zajedno sa hranom smanjuje stopu apsorpcije. Nakon oralne primjene torasemida od 10 i 20 mg, peak nivoi lijeka u plazmi su 1,1 mcg/ml, odnosno 3,7 mcg/ml. Lijek se u visokom procentu vezuje za proteine plazme (>99%) i ima mali volumen distribucije (Vd=16L). Volumen distribucije (Vd) iznosi 0,16 do 0,2 L/kg. Torasemid se metabolizira u jetri (75%) putem citohroma P450. Biotransformacijom nastaju sljedeći metaboliti: M1-aktivni metabolit koji nastaje hidroksilacijom metilne grupe fenolnog prstena. Citohrom P450 2C9 igra ključnu ulogu u metil-hidroksi-laciji (Miners 1995). Daljnja istraživanja su potvrdila da P450 2C9 je enzim koji ima glavnu ulogu u metabolizmu torasemida u ljudi. Nakon oralne primjene torasemida, 69% se eliminira putem bubrega, 21% kao nepromijenjen lijek se nađe u urinu, 12% kao M1 metabolit, 2% kao M3 i 34% kao M5 metabolit. Eliminacioni poluživot iznosi približno 3-4 sata (rang 0,8-6 h.). Ukupni tjelesni klirens i eliminacioni poluživot torasemida su nepromijenjeni u pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Renalni klirens iznosi 0,384-0,78 L/h. Renalni klirens je povećan približno 2 puta u pacijenata sa cirozom i ascitesom. Ukupni tjelesni klirens iznosi približno 3L/h (plazma). Ekstrakorporalna eliminacija lijeka putem hemodijalize i hemofiltracije nije efikasna.

Indikacije
- Esencijalna hipertenzija
- Edemi u kongestivnoj srčanoj insuficijenciji, jetrenoj insuficijenciji sa ascitesom, bubrežnoj insuficijenciji i nefrotskom sindromu.
- Za poboljšanje srčane rezerve u srčanoj insuficijenciji

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE.
Torasemid se može primijeniti neovisno o uzimanju hrane.
Kongestivna srčana insuficijencija 
Preporučuje se da početna doza torasemida iznosi 10-20 mg, jedanput dnevno. Doza se titrira u skladu sa kliničkim odgovorom. Doze iznad 200 mg dnevno nisu ispitivane. Preporučuje se (prema nekim studijama) da startna doza torasemida u kongestivnoj srčanoj insuficijenciji iznosi 5 mg, jedanput dnevno, sa povećanjem doze do 10 ili 20 mg/dan, u ovisnosti od kontrolnih simptoma.
Hipertenzija 
Preporučuje se da početna doza torasemida iznosi 5 mg, jedanput dnevno. Ukoliko je klinički odgovor nezadovoljavajući nakon 4-6 sedmica terapije, doza se može povećati do 10 mg dnevno. Prema drugim izvršenim ispitivanjima, preporučuje se da početna doza torasemoda iznosi 2,5 mg/dan. Doza se može povećati do 5 mg/dan ako je klinički odgovor nezadovoljavajući nakon 8 sedmica terapije.
Oboljenje jetre 
U pacijenata sa cirozom jetre i ascitesom, efikasna je primjena torasemida od 10-20 mg dnevno u kombinaciji s antagonistom aldosterona ili kalij štedećim diuretikom. Uobičajena početna doza torasemida iznosi 5 ili 10 mg, jedanput dnevno. Doza se titrira u skladu sa kliničkim odgovorom. Doze iznad 40 mg dnevno nisu ispitivane.
Oboljenje bubrega
Preporučuje se da početna doza torasemida iznosi 20 mg jedanput dnevno. Doza se titrira u skladu sa kliničkim odgovorom. Doze iznad 200 mg dnevno nisu ispitivane. U pacijenata sa hroničnom renalnom insuficijencijom doze (oralno) mogu biti od 100-200 mg dnevno, iako su primjenjivane i veće doze.

Kontraindikacije 
- Teška bubrežna insuficijencija s anurijom
- Hepatička pre-koma i koma
- Hipotenzija, hipovolemija, hiponatrijemija, hipokalijemija
- Preosjetljivost na torasemid, preparate sulfonilureje ili sulfonamide
- Primjena u djece mlađe od 12 godina
- Pacijenti sa gihtom, srčanom aritmijom (SA blok ili AV blok II i III stepena) i hipertrofijom prostate
- Bubrežna disfunkcija uzrokovana lijekovima koji oštećuju bubrege
- Istovremena primjena s aminoglikozidima ili cefalosporinima

NEŽELJENA DEJSTVA
Kardiovaskularni sistem: ortostatska hipotenzija i EKG promjene (2% pacijenata).
CNS: glavobolja, vrtoglavica, umor i izmorenost. U studiji dužeg trajanja, koja je uključivala hipertenzivne pacijente, glavobolja i vrtoglavica su se javili u manje od 2% pacijenata, a zapažena je i pojava parestezija (u 1 od 98 ispitivanih pacijenata). Zapažena je pojava glavobolje u 7,3% pacijenata, vrtoglavica u 3,2% i nervoza i nesanica u 1% pacijenata. Glavobolja i vrtoglavica su obično razlog prekida terapije. Pojava dezorijentacije nije razlog prekida terapije.
Endokrino-metabolički poremećaji: Hipokalijemija se javlja u 2-4% pacijenata (tretiranih sa 2,5-5 mg torasemida dnevno, za hipertenziju). Lijek ne izaziva poremećaj lipida ili lipoproteina u serumu, niti signifikantno mijenja koncentraciju glukoze u plazmi.
Torasemid izaziva blagu redukciju nivoa Na u plazmi i povećava koncentraciju urične kiseline u nekih pacijenata, te je neophodan prekid terapije.
Gastrointestinalni trakt: nauzeja, dijareja, zatvor i dispepsija se javljaju u približno 2% pacijenata i razlog su prekida terapije.
Bubrezi i urogenitalni sistem: pretjerano uriniranje se javilo u 6,7% pacijenata i uzrok je prekida terapije. Zapaženo je povećanje uree i kreatinina u serumu za vrijeme terapije sa torasemidom ili torasemid/spironolakton terapije.
Respiratorni sistem: rinitis, (2,8%), kašalj (2%) i grlobolja (1,6%).
Koža: raš i pruritus. U studiji dužeg trajanja (hipertenzivni pacijenti) došlo je do pojave egzantema i pruritusa u manje od 1,5% tretiranih pacijenata. Nakon 2 sedmice terapije sa torasemidom zapažena je pojava fotosenzitivnog lichenoid dermatitisa. Nakon prekida terapije sa torasemidom i nakon topikalnog tretmana, došlo je do kompletnog povlačenja unutar 2 sedmice.
Mišićno-koštani sistem: grčevi u mišićima. Nije zabilježena ototoksičnost nakon primjene torasemida (400 mg dnevno) u pacijenata sa hroničnom renalnom insuficijencijom.

INTERAKCIJA SA DRUGIM LIJECIMA:
Ketokonazol --- smanjena resorpcija ketokonazola (ranitidin uzimati 2 sahata poslije ketokonazola)
Paracetamol --- inhibicija metabolizma paracetamola (ovisi o dozi)
Pušenje duhana --- smanjeno dejstvo ranitidina


Budući da su istraživanja potvrdila da enzim P450 2C9 igra ključnu ulogu u metabolizmu torasemida u ljudi, treba biti oprezan kada se ovaj lijek primjenjuje sa drugim lijekovima koji su ili induktori ili inhibitori ključnog enzima (P450 2C9). Fenobarbiton, etanol i karbamazepin mogu indukovati enzim P450 2C9 (varijabilno). Rezultati su konfliktni i kliničke posljedice takvog djelovanja nisu razmatrane. Primjena rifampicina dovodi do povećanja klirensa lijekova koji se eliminiraju putem metabolizma sa enzimom P450 2C9. Posljedica povećanja klirensa lijeka jeste rapidna eliminacija i skraćeno trajanje djelovanja lijeka. Različiti lijekovi uključujući: amiodaron, flukonazol, fenilbutazon, sulfinpirazon i neki drugi sulfonamidi inhibiraju enzim P450 2C9. Teoretski ovi inhibitori mogu dovesti do smanjenja klirensa torasemida i produženog trajanja djelovanja lijeka. Primjena diuretika Henleove petlje i ACE inhibitora može dovesti do posturalne hipotenzije (naročito u pacijenata sa deplecijom Na ili hipovolemijom). Nema klinički signifikantnih interakcija među ovim klasama lijekova. Oprez je potreban kod primjene arsen trioksida i lijekova koji induciraju hipokalijemiju ili hipomagnezijemiju (produžen QT rizik!).
Diuretici Henleove petlje, uključujući i torasemid, ne pokazuju interakcije s oralnim antikoagulantima kao što su varfarin ili fenprokumon. Oprez je potreban kod konkomitantne primjene klopidogrela i torasemida (znakovi toksičnosti torasemida: nauzeja, vrtoglavica, glavobolja, mišićni grčevi, povećane vrijednosti uree i kreatinina u serumu), mada nema klinički signifikantnih podataka. Nema signifikantnih interakcija između torasemida i ispitivanih lijekova: digoksina (ipak je potreban oprez jer diuretici izazivaju hipokalijemiju i hipomagnezijemiju te tako povećavaju toksičnost srčanih glikozida), spironolaktona i karvedilola. Oprez je potreban i kod konkomitantne primjene torasemida i droperidola (zbog aditivnih efekata na srce-produžen QT interval). Primjena ketanserina i torasemida, kao i levometadila i torasemida može teoretski izazvati produžen QT interval. Primjena germaniuma i ginsenga može oštetiti ćelije debljeg, uzlaznog kraka Henleove petlje i smanjiti odgovor ćelija prema diuretiku tj. povećati rizik od diuretske rezistence. Treba izbjegavati konkomitantnu primjenu gosipola i torasemida zbog povećanog rizika od hipokalijemije i razvoja hipokalije-mične paralize, kao i primjenu torasemida i licorica zbog pove-ćanog rizika od hipokalijemije. Probenecid u visokim dozama smanjuje renalni klirens torasemida, a također smanjuje diuretsko i natriuretsko djelovanje, kao i kod drugih diuretika Henleove petlje. NSAIDs mogu antagonizirati diuretski efekt furosemida i drugih diuretika Henleove petlje (najvjerovatnije smanjenjem produkcije renalnih prostaglandina). Treba izbjegavati konkomitantnu primjenu johimbina i torasemida (povećano oslobađanje norepinefrina i smanjeno djelovanje diuretika). Potreban je oprez i kod istovremene primjene litija i torasemida zbog smanjenog klirensa litija i povećanja njegove toksičnosti (konfuzija, slabost, tremor).

Posebna upozorenja 
- Prilikom dugotrajne primjene torasemida treba vršiti oprezan monitoring elektrolita (posebno nivoa kalija) kao i monitoring drugih parametara: glukoze, urične kiseline, kreatinina, lipida i korpuskularnih sastojaka krvi.
- Na početku terapije, naročito u starijih, potreban je oprezan monitoring znakova deficijencije elektrolita i volumena tečnosti kao i znakova hemokoncentracije.
-Treba korigovati oboljenja s otežanim mokrenjem, prije početka terapije sa torasemidom.
- Preporučuje se primjena lijeka u bolnici u pacijenata sa jetrenom cirozom i ascitesom. Rapidna diureza u takvih pacijenata može dovesti do jakog poremećaja elektrolita i hepatičke kome. Preporučuje se konkomitantna primjena antagonista aldosterona ili lijekova koji štede kalij, za prevenciju hipokalijemije i metaboličke alkaloze.
- U pacijenata sa nefrotskim sindromom treba prvenstveno liječiti primarnu bolest.
- Oprez je potreban kod: anemije, diabetes mellitusa, jetrene bolesti (ciroza i ascites), hiperlipidemije, pankreatitis u anamnezi.
- Izbjegavati visoke doze ili istovremenu primjenu sa drugim ototoksičnim lijekovima zbog pojave tinitusa i gubitka sluha.
-Trudnoća i dojenje.

Predoziranje
Ukoliko se desi predoziranje lijekom, onda se može očekivati slika obilne diureze i značajnog gubitka tečnosti i elektrolita, što dovodi do somnolencije i konfuzije, hipotenzije, cirkulatornog kolapsa. Mogu biti prisutni i znakovi poremećaja gastrointestinalnog trakta. Nije poznat specifičan antidot. Potrebno je prekinuti terapiju sa torasemidom ili smanjiti dozu i nadoknaditi tečnost i elektrolite.

Trudnoća i dojenje 
Rizik po fetus nije primijećen u ispitivanjima provedenim na životinjama, ali kontrolirane studije u trudnica nisu provedene ili su studije provedene u životinja pokazale neželjeni efekt koji nije potvrđen u kontroliranim ispitivanjima u žena u prvom trimestru trudnoće. Dok u ispitivanjima na štakorima nije otkriven teratogeni uticaj torasemida, malformacije fetusa su zapažene u zečeva nakon primjene visokih doza lijeka tokom graviditeta. Nisu rađena ispitivanja o izlučivanju lijeka putem majčinog mlijeka. Zbog toga lijek ne treba primjenjivati za vrijeme trudnoće i dojenja.

Uticaj na psihofizičke sposobnosti pacijenta 
Kao što važi i za druge lijekove koji izazivaju promjene u krvnom pritisku, tako i pacijenti koji primjenjuju torasemid treba da izbjegavaju vožnju automobilom ili upravljanje mašinama, naročito ako pate od vrtoglavice ili sličnih simptoma.

Čuvanje
Lijek čuvati u originalnom pakovanju na temperaturi 150C-250C. Lijek čuvati van dohvata djece!

Način izdavanja lijeka 
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Pakovanje
Kutija sa 10 tableta od 5 mg
Kutija sa 10 tableta od 10 mg
Kutija sa 30 tableta od 5 mg
Kutija sa 30 tableta od 10 mg

Proizvođač:
Bosnalijek d.d., Sarajevo, po licenci F. Hoffmann-La Roche Ltd, Bazel, Švajcarska



  Pročitajte i ove vezane članke:

  ... ...

  ... ...



loading...