UPUTA O LIJEKU
CITRAM® 10 mg filmom obložene tablete
escitalopramum
ATK: N
Prije upotrebe lijeka pozorno pročitajte ovu uputu.
Uputu nemojte baciti. Kasnije ćete ju možda trebati ponovo pročitati.
Ako trebate dodatne obavijesti, zatražite ih od svog liječnika ili ljekarnika.
Liječnik je propisao ovaj lijek samo za Vas. Nemojte ga davati nikomu drugom jer bi mu mogao naškoditi, čak i ako ima simptome jednake Vašima.
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika.
U ovoj uputi možete pročitati sljedeće:
1. Što je CITRAM i za što se koristi
2. Prije nego počnete uzimati CITRAM
3. Kako uzimati CITRAM
4. Moguće nuspojave
5. Kako čuvati CITRAM
6. Dodatne informacije
1. ŠTO JE CITRAM I ZA ŠTO SE KORISTI
Djelatna tvar u CITRAMU je escitalopram, a koristi se za liječenje depresije (velikih depresivnih epizoda) i anksioznih poremećaja, kao što su panični poremećaj s agorafobijom (strah od otvorenog prostora i javnih mjesta) ili bez nje, socijalni anksiozni poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj i opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Escitalopram pripada skupini antidepresiva koji se nazivaju selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina. Ti lijekovi djeluju na serotoninski sustav u mozgu povećavajući razinu serotonina. Poremećaji serotoninskog sustava se smatraju značajnim čimbenikom u razvoju depresije i srodnih poremećaja.
2. PRIJE NEGO POČNETE UZIMATI CITRAM
Nemojte uzimati CITRAM:
- ako ste preosjetljivi na escitalopram ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka
- ako uzimate lijekove iz skupne inhibitora monoaminooksidaze (MAO inhibitore), uključujući selegilin (koristi se za liječenje Parkinsonove bolesti), moklobemid (koristi se za liječenje depresije) i linezolid (antibiotik, lijek za liječenje bakterijskih infekcija).
Budite oprezni s CITRAMOM
Obavijestite svog liječnika ako imate bilo kakvih zdravstvenih problema, jer će možda to trebati uzeti u obzir. Osobito je važno da obavijestite liječnika ako:
- imate epilepsiju. Liječenje CITRAMOM se treba prekinuti ako se pojave napadi ili se poveća njihova učestalost.
- imate oštećenje funkcije jetre ili bubrega. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu lijeka.
- imate šećernu bolest. Liječenje CITRAMOM može promijeniti kontrolu glikemije. Možda će biti potrebna prilagodba doze inzulina i/ili oralnih antidijabetika.
- ako imate smanjenu razinu natrija u krvi
- ako ste skloni krvarenju ili stvaranju modrica
- ako ste u tijeku liječenja elektrokonvulzivnom terapijom
- ako imate koronarnu bolest srca.
Neki bolesnici s manično-depresivnim poremećajem mogu ući u maničnu fazu. Ona je karakterizirana neuobičajenim idejama koje se brzo izmjenjuju, neadekvatnim osjećajem sreće i pretjeranom fizičkom aktivnošću. U slučaju pojave navedenih simptoma odmah se obratite svom liječniku.
Suicidalne misli i pogoršanje depresije ili anksioznog poremećaja
Ako bolujete od depresije ili anksioznog poremećaja, povremeno se mogu javiti misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu. Ovi simptomi se mogu i pojačati na početku liječenja antidepresivima, jer je potrebno određeno vrijeme, obično dva tjedna, a ponekad i dulje, da ti lijekovi počnu djelovati.
Takve misli se češće javljaju:
- ako ste već i prije razmišljali o samoozljeđivanju ili samoubojstvu
- u mlađih odraslih osoba. Podaci iz kliničkih ispitivanja ukazuju na povećan rizik suicidalnog ponašanja u odraslih osoba mlađih od 25 godina s psihijatrijskim poremećajima koji se liječe antidepresivima.
Ako bilo kada razmišljate o samoozljeđivanju ili samoubojstvu,
odmah se javite svom liječniku ili u bolnicu.
Od pomoći može biti i da razgovarate s rođakom ili bliskim prijateljem o svojoj depresiji ili anksioznom poremećaju te da ih zamolite da pročitaju ovu uputu. Možete ih zamoliti za mišljenje da li se Vaša depresija pogoršava ili brinu li ih promjene u Vašem ponašanju.
Uzimanje u djece i adolescenata u dobi do 18 godina
CITRAM tablete nisu namijenjene za liječenje djece i adolescenata do 18 godina. Također je potrebno znati da u bolesnika mlađih od 18 godina prilikom uzimanja lijekova iz te skupine postoji povećan rizik nuspojava kao što su pokušaj samoubojstva, razmišljanja o samoubojstvu i neprijateljsko ponašanje (uglavnom agresivnost, otpor i bijes). Unatoč tome liječnik može propisati CITRAM bolesnicima mlađim od 18 godina, ako procijeni da je to potrebno. Ako je liječnik propisao CITRAM bolesniku mlađem od 18 godina, a Vi želite o tome razgovarati, molimo Vas javite se svom liječniku. Obavijestite svog liječnika ako se razvije bilo koji od gore navedenih simptoma ili dođe do njihovog pogoršanja u bolesnika mlađeg od 18 godina koji se liječi CITRAMOM. Nadalje, dugoročni učinci escitaloprama na rast, sazrijevanje, razvoj mišljenja i ponašanja za tu dobnu skupinu još nisu do kraja ispitani.
Uzimanje drugih lijekova s CITRAMOM
Obavijestite svog liječnika o svim lijekovima koje uzimate ili ste nedavno uzimali, uključujući i one koje ste kupili bez recepta. Ukoliko ste zaprimljeni u bolnicu, obavijestite nadležnog liječnika da uzimate CITRAM kao i o bilo kojim drugim lijekovima koje uzimate.
Prije primjene CITRAMA obavijestite liječnika ako uzimate bilo koji od niže navedenih lijekova:
- neselektivne inhibitore monoaminooksidaze (MAO inhibitore – lijekove za liječenje depresije), uključujući fenelzin, ipronijazid, izokarboksazid, nialamid i tranilcipromin.
Ako ste uzimali bilo koji od navedenih lijekova, potrebno je pričekati 14 dana prije započinjanja liječenja CITRAMOM. Nakon prestanka uzimanja CITRAMA liječenje navedenim lijekovima se može započeti tek nakon stanke od 7 dana.
- reverzibilne selektivne MAO-A inhibitore, kao što je moklobemid (lijek za liječenje depresije)
- ireverzibilne MAO-B inhibitore, kao što je selegilin (lijek za liječenje Parkinsonove bolesti). Prilikom istodobne primjene s CITRAMOM povećan je rizik nuspojava.
- antibiotik linezolid
- litij (koristi se u liječenju manično-depresivnog poremećaja) i triptofan (aminokiselina koja se mora unositi hranom)
- imipramin i dezipramin (oba se koriste u liječenju depresije)
- sumatriptan i slične lijekove (koristi se u liječnju migrene) te tramadol (koristi se protiv jačih bolova). Prilikom istodobne primjene s CITRAMOM povećan je rizik nuspojava.
- cimetidin i omeprazol (lijekovi za liječenje želučanog čira), fluvoksamin (lijek za liječenje depresije), tiklopidin (koristi se u prevenciji moždanog udara). Istodobna primjena ovih lijekova može dovesti do povećane razine CITRAMA u krvi.
- gospinu travu (Hypericum perforatum) – biljni pripravak za depresiju
- acetilsalicilnu kiselinu i nesteroidne protuupalne lijekove (koriste se za ublažavanje bolova i za sprječavanje zgrušavanja krvi)
- varfarin, dipiridamol i fenprokumon (lijekovi protiv zgrušavanja krvi). Vaš liječnik će vjerojatno provjeriti vrijeme zgrušavanja prije uvođenja i prije prekida liječenja CITRAMOM, kako bi se provjerila i po potrebi prilagodila doza navedenih lijekova.
- meflokin (lijek za liječenje malarije), bupropion (lijek za liječenje depresije). Ovi lijekovi mogu sniziti prag izbijanja epileptičkih napada.
- neuroleptike (lijekove za liječenje shizofrenije, psihoza) zbog mogućeg rizika snižavanja praga izbijanja epileptičkih napada
- klomipramin i nortriptilin (antidepresivi), risperidon, tioridazin i haloperidol (antipsihotici). Možda će biti potrebno prilagoditi dozu CITRAMA.
Uzimanje hrane i pića s CITRAMOM
CITRAM se može uzimati s hranom ili bez nje.
Kao i kod mnogih drugih lijekova, kombinacija CITRAMA s alkoholom se ne preporučuje, iako se ne očekuju njihove interakcije.
Trudnoća i dojenje
Pitajte svog liječnika ili ljekarnika za savjet prije nego počnete koristiti bilo koji lijek.
Obavijestite svog liječnika ako ste trudni ili namjeravate zatrudniti. Nemojte uzimati CITRAM tijekom trudnoće, osim ako ste s liječnikom porazgovarali o mogućim rizicima u odnosu na korist od liječenja.
Ako uzimate CITRAM tijekom posljednja 3 mjeseca trudnoće u Vašeg novorođenčeta se mogu pojaviti sljedeći učinci: poteškoće s disanjem, plavkasta koža, napadaji, promjene tjelesne temperature, poteškoće sa sisanjem, povraćanje, niska razina šećera u krvi, povećan tonus mišića ili njihova mlohavost, pojačani refleksi, tremor, razdražljivost, iritabilnost, letargija, neprekidan plač, pospanost ili poteškoće sa spavanjem. Ako se u Vašeg novorođenčeta pojavi bilo koji od navedenih simptoma, odmah se obratite liječniku.
Ako se CITRAM uzima tijekom trudnoće, njegova se primjena nikada ne smije naglo prekinuti.
Nemojte uzimati CITRAM tijekom dojenja, osim ako ste s liječnikom porazgovarali o mogućim rizicima u odnosu na korist od liječenja.
Upravljanje vozilima i strojevima
Ne upravljajte vozilima i strojevima dok ne utvrdite kako CITRAM djeluje na Vas.
3. KAKO UZIMATI CITRAM
Važno je da uzimate lijek onako kako Vam je odredio Vaš liječnik. Ako niste sigurni kako trebate uzimati ovaj lijek, zatražite savjet od svog liječnika ili ljekarnika.
Odrasli
Depresija
Uobičajena doza CITRAMA iznosi 10 mg jedanput na dan. Vaš liječnik može povećati dozu do maksimalno 20 mg dnevno.
Panični poremećaj
Početna doza CITRAMA iznosi 5 mg jedanput na dan tijekom tjedan dana, a zatim se poveća na 10 mg na dan. Vaš liječnik može dodatno povisiti dozu do najviše 20 mg dnevno.
Socijalni anksiozni poremećaj
Uobičajena doza je 10 mg CITRAMA jedanput na dan. Vaš liječnik može po potrebi ili smanjiti dozu na 5 mg ili je povećati do maksimalno 20 mg dnevno.
Generalizirani anksiozni poremećaj
Uobičajena početna doza je 10 mg jedanput na dan. Vaš liječnik može povisiti dozu do maksimalno 20 mg dnevno.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Uobičajena početna doza je 10 mg jedanput na dan. Vaš liječnik može povisiti dozu do maksimalno 20 mg dnevno.
Stariji bolesnici (iznad 65 godina)
Uobičajena početna doza je 5 mg CITRAMA jedanput na dan.
Djeca i adolescenti (mlađi od 18 godina)
Ne preporučuje se primjena CITRAMA u liječenju djece i adolescenata. Dodatne informacije potražite u poglavlju 2. Prije nego počnete uzimati CITRAM.
Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega
U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagođavati dozu. Oprez je potreban u bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (CLCR manji od 30 ml/min).
Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre
U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučena početna doza iznosi 5 mg na dan tijekom prva dva tjedna liječenja. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika, doza se može povećati na 10 mg dnevno. Potreban je oprez i pažljivo titriranje doze u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.
Osobe spori metabolizatori CYP2C19
Bolesnicima za koje se zna da su spori metabolizatori putem enzima CYP2C19 preporučuje se početna doza od 5 mg escitaloprama dnevno tijekom prva dva tjedna liječenja. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika, doza se može povećati na 10 mg dnevno.
CITRAM se uzima jedanput na dan i može se uzimati s hranom ili bez nje. Tabletu progutajte s malo vode. Nemojte ih žvakati jer su gorkog okusa. Po potrebi se tablete mogu razlomiti.
Trajanje liječenja
Može proći i nekoliko tjedana prije nego se počnete osjećati bolje. Stoga nastavite uzimati CITRAM tablete čak i onda kad treba vremena da osjetite poboljšanje.
Nemojte sami mijenjati dozu lijeka bez prethodnog razgovora s Vašim liječnikom.
Nastavite uzimati CITRAM toliko dugo koliko Vam to savjetuje liječnik. Ako prerano prekinete liječenje, Vaši simptomi se mogu vratiti. Stoga se preporučuje liječenje nastaviti najmanje 6 mjeseci nakon što se počnete osjećati bolje.
Ako uzmete više CITRAMA nego što ste trebali
Ako uzmete više CITRAM tableta nego što ste trebali, obratite se svom liječniku ili u najbližu zdravstvenu ustanovu, čak i ako nemate nikakvih tegoba. Sa sobom ponesite i ovu uputu ili kutiju/spremnik CITRAMA, kako bi zdravstveno osoblje znalo koji ste lijek uzeli. Neki od znakova predoziranja mogu biti: omaglica, tremor, razdražljivost, konvulzije, koma, mučnina, povraćanje, promjene srčanog ritma, snižen krvni tlak, promjene ravnoteže tekućine/elektrolita.
Ako ste zaboravili uzeti CITRAM
Ako zaboravite uzeti dozu lijeka, uzmite ju odmah čim se sjetite. Sljedećeg dana nastavite uzimati lijek kao obično. Nemojte uzeti dvije doze u jednom danu.
Ako prestanete uzimati CITRAM
Nemojte prestati uzimati CITRAM samo zato što se osjećate bolje. Važno je da nastavite uzimanje lijeka onoliko dugo koliko Vam je preporučio Vaš liječnik.
Nakon što je liječenje završeno, dozu CITRAMA je potrebno postupno smanjivati tijekom nekoliko tjedana.
Prestanak uzimanja CITRAMA, osobito nagli, može uzrokovati simptome sustezanja. Rizik je veći ako je liječenje CITRAMOM trajalo dugo, u velikoj dozi ili se doza prebrzo smanjivala. U većine bolesnika simptomi su blagi i prolaze sami od sebe unutar dva tjedna. Ipak, u nekih bolesnika ti simptomi mogu biti ozbiljnijeg intenziteta ili produljenog trajanja (2-3 mjeseca ili dulje). Ako nakon prestanka liječenja CITRAMOM razvijete teže simptome sustezanja, obavijestite o tome svog liječnika. On Vam može savjetovati da ponovno počnete uzimati lijek, a potom još postupnije smanjivati dozu.
Simptomi sustezanja uključuju: osjećaj omaglice (nesigurno držanje ili gubitak ravnoteže), trnce, pečenje i rjeđe osjet poput udara električne struje, poremećaje spavanja (živopisni snovi, noćne more, nesanica), tjeskobu, glavobolju, mučninu, znojenje (uključujući i noćno znojenje), nemir, razdražljivost, tremor (drhtanje), zbunjenost ili dezorjentaciju, emotivnost, iritabilnost, proljev, smetnje vida, lupanje srca (palpitacije).
U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja u vezi s primjenom CITRAMA, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.
4. MOGUĆE NUSPOJAVE
Kao i svi drugi lijekovi CITRAM može izazvati nuspojave.
Nuspojave su općenito blage i obično nestaju nakon nekoliko tjedana liječenja. Mnogi od ovih učinaka mogu također biti i simptomi bolesti od koje bolujete i stoga iščezavaju kad se počnete osjećati bolje.
Javite se svom liječniku ako tijekom liječenja primijetite neku od sljedećih nuspojava:
Manje često (više od 1 na 1000 osoba, a manje od 1 na 100 osoba):
- neuobičajena krvarenja, uključujući gastrointestinalna krvarenja
Rijetko (više od 1 na 10 000, a manje od 1 na 1000 osoba):
- Ako se pojave otekline kože, jezika, usana ili lica, otežano disanje ili gutanje (simptomi alergijske reakcije) odmah se javite liječniku ili u najbližu bolnicu.
- Ako imate vrućicu, razdražljivi ste, smeteni, osjećate drhtanje ili nagle kontrakcije mišića, to mogu biti znakovi rijetkog stanja koje se naziva serotoninski sindrom. U slučaju pojave navedenih simptoma, javite se svom liječniku.
U slučaju pojave sljedećih nuspojava odmah se javite svom liječniku ili u najbližu bolnicu:
- otežano mokrenje
- epileptički napadaji
- žutilo kože i bjeloočnica (znakovi oštećenja funkcije jetre/hepatitisa).
Uz gore navedene, zabilježene su i sljedeće nuspojave:
Vrlo često (više od 1 na 10 osoba):
- mučnina
Često (više od 1 na 100 osoba, a manje od 1 na 10 osoba):
- začepljenost ili curenje nosa (sinusitis)
- smanjen ili pojačan apetit
- tjeskoba, uznemirenost, nenormalni snovi, poteškoće pri usnivanju, pospanost, omaglica, zijevanje, tremor, trnci po koži
- proljev, konstipacija, povraćanje, suhoća usta
- pojačano znojenje
- bolovi u mišićima i zglobovima (mialgija i artralgija)
- poremećaji seksualne funkcije (odgođena ejakulacija, problemi s erekcijom, smanjen seksualni nagon, a žene mogu imati teškoća u postizanju orgazma)
- umor, vrućica
- povećana tjelesna masa.
Manje često (više od 1 na 1000 osoba, a manje od 1 na 100 osoba):
- urtikarija (koprivnjača), osip, svrbež
- škrgutanje zubima, agitacija, nervoza, napadi panike, smetenost
- poremećaj spavanja, poremećaji okusa, nesvjestica (sinkopa)
- proširene zjenice (midrijaza), smetnje vida, zvonjava u ušima (tinitus)
- gubitak kose
- vaginalno krvarenje
- smanjena tjelesna težina
- ubrzan rad srca
- oticanje ruku i nogu
- krvarenje iz nosa
Rijetko (više od 1 na 10 000, a manje od 1 na 1000 osoba):
- agresija, depersonalizacija, halucinacije
- usporen rad srca.
Učestalost nije poznata:
- misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu, također pogledajte i odlomak Budite oprezni s CITRAMOM
- smanjena razina natrija u krvi (očituje se simptomima kao što su mučnina, loše osjećanje sa slabošću mišića ili smetenost)
- omaglica kod ustajanja zbog niskog krvnog tlaka (ortostatska hipotenzija)
- odstupanja u testovima jetrene funkcije (povišene vrijednosti jetrenih enzima u krvi)
- poremećaji pokreta (nevoljne kretnje mišića)
- bolna erekcija (prijapizam)
- poremećaji krvarenja uključujući krvarenja u kožu i sluznice i snižena razina trombocita (trombocitopenija)
- iznenadno oticanje kože ili sluznica (angioedemi)
- povećanje količine izlučene mokraće (neprikladna sekrecija antidiuretskog hormona – ADH)
- mliječni sekret iz dojki u žena koje ne doje
- manija.
Nadalje, poznato je da se neke nuspojave javljaju tijekom primjene lijekova koji djeluju na sličan način kao i escitalopram. To su:
- motorički nemir (akatizija)
- anoreksija.
Ako primijetite bilo koju nuspojavu potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika.
5. KAKO ČUVATI CITRAM
CITRAM morate čuvati izvan dohvata i pogleda djece!
CITRAM se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakovanju.
Lijekovi se ne smiju odlagati putem kućnih otpadnih voda ili kućnog otpada. Pitajte ljekarnika kako odlagati lijekove koje više ne trebate. Takvim ponašanjem čuvamo naš okoliš.
6. DODATNE INFORMACIJE
Što sadrži CITRAM
Djelatna tvar je escitalopram.
Jedna filmom obložena tableta sadržava 10 mg escitaloprama u obliku escitalopramoksalata.
Pomoćne tvari su:
Tabletna jezgra: celuloza, mikrokristalična; silicijev dioksid, koloidni, bezvodni; povidon; karmelozanatrij, umrežena; talk; magnezijev stearat.
Film ovojnica: hipromeloza; boja titanijev dioksid (E171); makrogol.
Kako CITRAM izgleda i sadržaj pakovanja
Bijela do gotovo bijela, okrugla, bikonveksna, filmom obložena tableta s razdjelnim urezom.
28 (2x14) tableta u oPA/Al/PVC//Al blisteru, u kutiji.
Ime i adresa nositelja odobrenja/proizvođača za stavljanje u promet gotovog lijeka
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5
48 000 Koprivnica, Hrvatska
Način i mjesto izdavanja lijeka
Na recept, u ljekarni.
Datum revizije upute
Kolovoz 2010.
SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA
1. NAZIV GOTOVOG LIJEKA
CITRAM® 10 mg filmom obložene tablete
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna filmom obložena tableta sadržava 10 mg escitaloprama u obliku escitalopramoksalata.
Za pomoćne tvari vidjeti poglavlje 6.1. Popis pomoćnih tvari.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Filmom obložena tableta.
Bijela do gotovo bijela, okrugla, bikonveksna, filmom obložena tableta s razdjelnim urezom.
4. KLINIČKI PODACI
4.1 Terapijske indikacije
Liječenje velikih depresivnih epizoda.
Liječenje paničnog poremećaja s agorafobijom ili bez nje.
Liječenje socijalnog anksioznog poremećaja (socijalne fobije).
Liječenje generaliziranog anksioznog poremećaja.
Liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
4.2 Doziranje i način primjene
Neškodljivost dnevnih doza većih od 20 mg nije utvrđena.
Citram se uzima jedanput na dan i može se uzimati s hranom ili bez nje.
Velike depresivne epizode
Uobičajena doza iznosi 10 mg jedanput na dan. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika, doza se može povećati do maksimalno 20 mg dnevno.
Obično su potrebna 2-4 tjedna da bi se postigao antidepresivni učinak. Nakon povlačenja simptoma liječenje je potrebno nastaviti barem još 6 mjeseci radi stabilizacije stanja.
Panični poremećaj s agorafobijom ili bez nje
Preporučuje se liječenje započeti početnom dozom od 5 mg dnevno tijekom tjedan dana, a zatim dozu povisiti na 10 mg na dan. Doza se može dodatno povisiti do najviše 20 mg dnevno, ovisno o odgovoru bolesnika.
Maksimalni učinak se postiže nakon tri mjeseca primjene. Liječenje traje nekoliko mjeseci.
Socijalni anksiozni poremećaj
Uobičajena doza je 10 mg jedanput na dan. Obično je potrebno 2-4 tjedna za povlačenje simptoma. Nakon toga se doza može, ovisno o individualnom odgovoru bolesnika, smanjiti na 5 mg ili povećati do maksimalno 20 mg dnevno.
Socijalni anksiozni poremećaj je bolest s kroničnim tijekom, stoga se preporučuje provođenje liječenja tijekom 12 tjedana kako bi se stabiliziralo stanje bolesnika. Ispitivana je i dugotrajna primjena lijeka tijekom 6 mjeseci u bolesnika s pozitivnim terapijskim odgovorom. Produljenu primjenu lijeka u svrhu sprječavanja relapsa je potrebno razmatrati individualno, za svakog pojedinog bolesnika te je neophodno redovito evaluirati pozitivne učinke liječenja.
Socijalni anksiozni poremećaj je dobro definiran dijagnostički termin za specifični poremećaj koji se ne smije miješati s prekomjernom stidljivošću. Farmakoterapija je indicirana jedino ako poremećaj značajno utječe na profesionalne i društvene aktivnosti.
Nije se uspoređivao ovaj način liječenja s kognitivno bihevioralnom terapijom.
Farmakoterapija je samo dio cjelokupne strategije liječenja.
Generalizirani anksiozni poremećaj
Početna doza je 10 mg jedanput na dan. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika doza se može povisiti do maksimalno 20 mg dnevno.
Dugotrajna primjena doze od 20 mg dnevno u bolesnika s pozitivnim terapijskim odgovorom je praćena tijekom najmanje 6 mjeseci. Pozitivne učinke liječenja i dozu je potrebno ponovno evaluirati u redovitim vremenskim razmacima (vidjeti poglavlje 5.1. Farmakodinamička svojstva).
Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Početna doza je 10 mg jedanput na dan. Ovisno o individualnom terapijskom odgovoru bolesnika, doza se može povisiti do maksimalno 20 mg jedanput na dan.
Budući da je opsesivno-kompulzivni poremećaj kronična bolest, bolesnike je potrebno liječiti dovoljno dugo kako bi se simptomi potpuno povukli.
Pozitivne učinke liječenja i dozu je potrebno ponovno evaluirati u redovitim vremenskim razmacima (vidjeti poglavlje 5.1. Farmakodinamička svojstva).
Stariji bolesnici (iznad 65 godina)
Potrebno je razmotriti započinjanje liječenja s polovicom uobičajene preporučene doze za odrasle, kao i smanjenje maksimalne dnevne doze (vidjeti poglavlje 5.2. Farmakokinetička svojstva).
Učinkovitost escitaloprama u liječenju socijalnog anksioznog poremećaja nije bila ispitivana u starijih bolesnika.
Djeca i adolescenti (mlađi od 18 godina)
Ne preporučuje se primjena escitaloprama u djece i adolescenata mlađih od 18 godina (vidjeti poglavlje 4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi).
Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega
U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagođavati dozu. Oprez je potreban u bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (CLCR manji od 30 ml/min) (vidjeti poglavlje 5.2. Farmakokinetička svojstva).
Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre
U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučena početna doza iznosi 5 mg na dan tijekom prva dva tjedna liječenja. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika, doza se može povećati na 10 mg dnevno. Potreban je oprez i pažljivo titriranje doze u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti poglavlje 5.2. Farmakokinetička svojstva).
Osobe spori metabolizatori CYP2C19
Bolesnicima za koje se zna da su spori metabolizatori putem CYP2C19 preporučuje se početna doza od 5 mg escitaloprama dnevno tijekom prva dva tjedna liječenja. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika, doza se može povećati na 10 mg dnevno (vidjeti poglavlje 5.2. Farmakokinetička svojstva).
Simptomi sustezanja nakon prekida liječenja
Treba izbjegavati nagli prekid liječenja. Dozu escitaloprama je potrebno postepeno smanjivati tijekom jednog do dva tjedna kako bi se izbjegla pojava simptoma sustezanja.
(vidjeti poglavlja 4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi i 4.8. Nuspojave).
Ako se nakon smanjivanja doze ili prekida liječenja pojave teški simptomi sustezanja, potrebno je razmotriti vraćanje na prethodnu dozu. Nakon toga se može nastaviti sa postupnim smanjivanjem doze, ali uz još veći oprez.
4.3 Kontraindikacije
Preosjetljivost na escitalopram ili neki od pomoćnih sastojaka.
Istodobna primjena neselektivnih, ireverzibilnih inhibitora monoaminooksidaze (MAOinhibitora) je kontraindicirana zbog rizika od razvoja serotoninskog sindroma s agitacijom, tremorom, hipertermijom i dr. (vidjeti poglavlje 4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija).
Istodobna primjena escitaloprama s reverzibilnim MAO-inhibitorima (npr. moklobemidom) ili revezibilnim neselektivnim MAO-inhibitorom linezolidom je kontraindicirana zbog rizika od razvoja serotoninskog sindroma (vidjeti poglavlje 4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija).
4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi
Sljedeća upozorenja i mjere opreza se odnose na cijelu terapijsku skupinu selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI).
Primjena u djece i adolescenata mlađih od 18 godina
Citram se ne smije primjenjivati u djece i adolescenata mlađih od 18 godina. U kliničkim ispitivanjima u djece i adolescenata liječenih antidepresivima uočena je veća učestalost suicidalnog ponašanja (pokušaj suicida i suicidalne misli) i hostilnosti (najčešće agresija, oponiranje i bijes). Ako se, na temelju kliničke potrebe, ipak donese odluka o liječenju ovim lijekom, potrebno je pažljivo pratiti bolesnika kako bi se uočili suicidalni simptomi.
Nadalje, nema podataka o neškodljivosti dugoročne primjene lijeka u djece i adolescenata, koji se odnose na rast, sazrijevanje te kognitivni i bihevioralni razvoj.
Paradoksalna anksioznost
Pojedini bolesnici s paničnim poremećajem mogu u početku liječenja antidepresivima imati pojačane anksiozne simptome. Ova paradoksalna reakcija se obično povlači tijekom dva tjedna kontinuiranog liječenja. Stoga se preporučuje započeti liječenje manjom dozom kako bi se umanjila vjerojatnost anksiogenog učinka (vidjeti poglavlje 4.2. Doziranje i način primjene).
Konvulzije
Primjenu lijeka treba prekinuti u svakog bolesnika u kojeg se razviju konvulzije. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina se trebaju izbjegavati u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, a bolesnike s kontroliranom epilepsijom treba pažljivo pratiti. Primjenu selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina treba prekinuti ako dođe do povećanja učestalosti konvulzija.
Manija
SSRI treba oprezno primjenjivati u bolesnika s manijom/hipomanijom u anamnezi. Treba ih prestati davati ako bolesnik uđe u maničnu fazu.
Šećerna bolest
U bolesnika s dijabetesom liječenje SSRI antidepresivima može utjecati na kontrolu glikemije (hipoglikemija ili hiperglikemija). Može biti potrebno prilagoditi dozu inzulina ili oralnih hipoglikemika.
Suicid/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje
Depresija je povezana s povećanim rizikom od suicidalnih misli, samoozljeđivanja i suicida (događaja povezanih sa suicidom). Ovaj rizik postoji sve dok se ne postigne značajna remisija. Budući da je potrebno nekoliko tjedana liječenja dok ne nastupi poboljšanje, bolesnika je potrebno pažljivo pratiti tijekom tog perioda. Kliničko iskustvo pokazuje da rizik od suicida može biti povećan u ranim fazama oporavka.
Ostali psihijatrijski poremećaji koji se liječe escitalopramom također mogu biti povezani s povećanim rizikom suicidalnog ponašanja. Isto tako ta stanja mogu biti praćena velikim depresivnim poremećajem. Stoga su i u ovih bolesnika potrebne iste mjere opreza kao i u onih liječenih zbog velikog depresivnog poremećaja.
Bolesnici sa suicidalnim događajima u anamnezi, kao i oni koji prije započinjanja liječenja iskazuju u većoj mjeri suicidalne ideje, su izloženi većem riziku suicidalnih misli ili pokušaja samoubojstva, pa ih treba pažljivo pratiti tijekom liječenja. Meta-analiza placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja antidepresiva u odraslih bolesnika s psihijatrijskim poremećajima je ukazala na povećan rizik od suicidalnog ponašanja tijekom liječenja antidepresivima u usporedbi s placebom, u bolesnika mlađih od 25 godina. Stoga je potrebno pažljivo pratiti bolesnike s povećanim rizikom tijekom liječenja, a osobito na
početku liječenja ili nakon promjena u doziranju.
Bolesnike (i osobe koje o njima brinu) treba upozoriti na važnost praćenja pojave kliničkog pogoršanja, suicidalnog ponašanja ili misli i neuobičajenih promjena ponašanja te da odmah potraže liječničku pomoć u slučaju pojave navedenih simptoma.
Akatizija/psihomotorni nemir
Primjena selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina/selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina može biti povezana s razvojem akatizije karakterizirane subjektivnom nelagodom ili opterećujućim nemirom i potrebom za kretanjem te nemogućnošću mirnog sjedenja ili stajanja. Ovi simptomi se najčešće javljaju tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja. U tih bolesnika povećanje doze lijeka može biti štetno.
Hiponatremija
Zabilježeni su rijetki slučajevi hiponatremije tijekom liječenja selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina, vjerojatno uzrokovani nedovoljnim lučenjem antidiuretskog hormona, koji se uglavnom povlače nakon prekida liječenja. Potreban je oprez u rizičnim skupinama bolesnika kao što su starije osobe, osobe s cirozom jetre te bolesnici koji istodobno uzimaju druge lijekove koji uzrokuju hiponatremiju.
Krvarenje
Tijekom primjene selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina zabilježena su i kožna krvarenja, kao što su ekhimoze i purpura. Stoga se preporučuje oprez u bolesnika koji uzimaju ove lijekove, osobito ako istodobno uzimaju i oralne antikoagulanse, lijekove koji djeluju na funkciju trombocita (npr. atipični antipsihotici i fenotijazini, većina tricikličkih antidepresiva, acetilsalicilna kiselina i nesteroidni protuupalni lijekovi, tiklopidin i dipiridamol) te u bolesnika s poznatom sklonošću krvarenjima.
EKT (elektrokonvulzivna terapija)
Kliničko iskustvo u istovremenoj primjeni SSRI i EKT je ograničeno, stoga se savjetuje oprez.
Serotoninski sindrom
Preporučuje se oprez prilikom istodobne primjene escitaloprama i lijekova sa serotonergičkim djelovanjem kao što su sumatriptan i drugi triptani, tramadol i triptofan.
Opisani su rijetki slučajevi serotoninskog sindroma u bolesnika koji su uzimali istovremeno SSRI i serotonergičke lijekove. Na razvoj ovog sindroma može upućivati pojava kombinacije simptoma poput agitacije, tremora, mioklonusa i hipertermije. U slučaju pojave navedenih simptoma potrebno je odmah prekinuti daljnje uzimanje ove kombinacije lijekova te započeti simptomatsko liječenje.
Gospina trava
Istovremena primjena SSRI i biljnih pripravaka koji sadržavaju gospinu travu (Hypericum perforatum) može rezultirati povećanom incidencijom nuspojava (vidjeti poglavlje 4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija).
Simptomi sustezanja kod prekida liječenja
Simptomi sustezanja kod prekida liječenja su prilično česti, osobito ako se liječenje prekine naglo (vidjeti poglavlje 4.8. Nuspojave). Tijekom kliničkih ispitivanja je uočeno da se nuspojave vezane uz prekid liječenja javljaju u približno 25% bolesnika liječenih escitalopramom i u 15% bolesnika koji su primali placebo.
Rizik pojave simptoma sustezanja ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući trajanje liječenja i dozu, kao i brzinu smanjivanja doze. Najčešće prijavljeni simptomi sustezanja bili su sljedeći: omaglica, poremećaji osjeta (uključujući parestezije i senzacije poput udara struje), poremećaji spavanja (uključujući nesanicu i intenzivno sanjanje), agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, smetenost, znojenje, glavobolja, proljev, palpitacije, emocionalna nestabilnost, iritabilnost i smetnje vida. Navedeni simptomi su općenito blagi do umjereni, no u nekih bolesnika mogu biti ozbiljnijeg intenziteta. Obično se pojavljuju unutar prvih nekoliko dana nakon prekida liječenja, međutim zabilježeni su i vrlo rijetki slučajevi pojave navedenih simptoma u bolesnika koji su slučajno propustili
svega jednu dozu.
U najvećem broju slučajeva ovi simptomi prolaze spontano, obično unutar 2 tjedna, iako kod pojedinih bolesnika mogu biti i produljenog trajanja ( 2-3 mjeseca ili više). Stoga se prilikom prekidanja liječenja escitalopramom preporučuje postupno smanjivanje doze tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci, ovisno o potrebama bolesnika (vidjeti Simptomi sustezanja nakon prekida liječenja u poglavlju 4.2. Doziranje i način primjene).
Koronarna bolest srca
Zbog ograničenog kliničkog iskustva savjetuje se oprez kod bolesnika s koronarnom bolešću srca (vidjeti poglavlje 5.2. Farmakokinetička svojstva).
4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija
Farmakodinamičke interakcije
Kontraindicirane kombinacije
Ireverzibilni neselektivni inhibitori MAO
Opisani su slučajevi ozbiljnih reakcija u bolesnika koji su istovremeno uzimali SSRI i neselektivne inhibitore monoaminooksidaze, kao i u bolesnika koji su nedavno prestali uzimati SSRI i započeli liječenje s MAO inhibitorima (vidjeti poglavlje 4.3. Kontraindikacije). U nekima od ovih slučajeva došlo je do razvoja serotoninskog sindroma (vidjeti poglavlje 4.8. Nuspojave).
Primjena escitaloprama je kontraindicirana u kombinaciji s neselektivnim MAO inhibitorima. Liječenje escitalopramom se može započeti 14 dana nakon prestanka uzimanja neselektivnog MAO inhibitora. Isto tako, nakon prestanka uzimanja escitaloprama potrebno je učiniti pauzu od najmanje 7 dana prije početka uzimanja neselektivnog MAO inhibitora.
Reverzibilni, selektivni MAO-A inhibitor (moklobemid)
Zbog rizika od razvoja serotoninskog sindroma kombinacija escitaloprama s inhibitorom MAO-A kao što je moklobemid je kontraindicirana (vidjeti poglavlje 4.3. Kontraindikacije). Ako je ta kombinacija ipak neophodna, liječenje valja započeti najmanjom preporučenom dozom uz pojačano kliničko praćenje.
Reverzibilni, neselektivni MAO-inhibitor (linezolid)
Antibiotik linezolid je reverzibilni, neselektivni MAO inhibitor koji se ne bi trebao davati bolesnicima tijekom liječenja escitalopramom. Ako je ta kombinacija ipak neophodna, liječenje valja započeti najmanjom preporučenom dozom uz pojačano kliničko praćenje (vidjeti poglavlje 4.3. Kontraindikacije).
Ireverzibilni selektivni MAO-B inhibitor (selegilin)
Potreban je oprez tijekom primjene kombinacije escitaloprama i selegilina (ireverzibilni MAO-B inhibitor) zbog rizika od razvoja serotoninskog sindroma. Doze selegilina do 10 mg dnevno su bile neškodljive tijekom istodobne primjene s racemičnim citalopramom.
Kombinacije koje zahtijevaju oprez
Serotonergični lijekovi
Istodobna primjena serotonergičnih lijekova (npr. tramadol, sumatriptan i drugi triptani) može dovesti do serotoninskog sindroma.
Lijekovi koji snizuju prag izbijanja konvulzija
SSRI mogu sniziti prag izbijanja konvulzija. Preporučuje se oprez pri istodobnoj primjeni s drugim lijekovima koji snizuju prag izbijanja konvulzija, npr. antidepresivi (triciklički antidepresivi), neuroleptici (fenotijazini, tioksanteni i butirofenoni), meflokin, bupropion i tramadol.
Litij, triptofan
Zabilježeni su slučajevi pojačanog učinka pri istodobnoj primjeni SSRI s litijem ili triptofanom, stoga je potreban oprez pri njihovoj istodobnoj primjeni.
Gospina trava
Istodobna primjena SSRI i biljnih pripravaka koji sadrže gospinu travu (Hypericum perforatum) može dovesti do povećane incidencije nuspojava (vidjeti poglavlje 4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi).
Krvarenje
Tijekom istodobne primjene escitaloprama i oralnih antikoagulansa može doći do promjene antikoagulacijskog učinka. U bolesnika koji uzimaju oralne antikoagulanse potrebna je češća kontrola koagulacijskih parametara na početku i nakon prestanka uzimanja escitaloprama (vidjeti poglavlje 4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi).
Alkohol
Ne očekuju se ni farmakodinamičke niti farmakokinetičke interakcije između escitaloprama i alkohola. Pa ipak, kao i kod drugih psihotropnih lijekova, kombinacija s alkoholom se ne preporučuje.
Farmakokinetičke interakcije
Utjecaj drugih lijekova na farmakokinetiku escitaloprama
Metabolizam escitaloprama je najvećim dijelom posredovan enzimom CYP2C19. Enzimi CYP3A4 i CYP2D6 također doprinose njegovom metabolizmu, iako u manjoj mjeri. Čini se da CYP2D6 djelomično katalizira metabolizam glavnog metabolita S-DCT (demetilirani escitalopram).
Istodobna primjena escitaloprama s omeprazolom 30 mg jedanput na dan (inhibitor CYP2C19) rezultirala je umjerenim (približno 50%) povećanjem koncentracije escitaloprama u plazmi.
Istodobna primjena escitaloprama s cimetidinom 400 mg dvaput dnevno (umjereno snažan općeniti inhibitor enzima) rezultirala je umjerenim (približno 70%) povećanjem koncentracije escitaloprama u plazmi.
Stoga je potreban oprez prilikom istodobne primjene escitaloprama s inhibitorima CYP2C19 (npr. omeprazol, esomeprazol, fluvoksamin, lanzoprazol, tiklopidin) ili cimetidinom. Na temelju praćenja nuspojava tijekom istodobnog liječenja, moguće je da će biti potrebno smanjiti dozu escitaloprama.
Utjecaj escitaloprama na farmakokinetiku drugih lijekova
Escitalopram je inhibitor enzima CYP2D6. Potreban je oprez prilikom istodobne primjene escitaloprama i lijekova uskog terapijskog indeksa čiji je metabolizam kataliziran tim enzimom, npr. flekainid, propafenon i metoprolol (kad se koristi u liječenju zatajenja srca), ili s nekim lijekovima koji djeluju na SŽS, a koji se također najvećim dijelom metaboliziraju preko CYP2D6, npr. antidepresivi kao što su dezipramin, klomipramin i nortriptilin, ili antipsihotici poput risperidona, tioridazina i haloperidola. Može biti potrebno prilagođavanje doze.
Istodobna primjena s dezipraminom ili metoprololom je u oba slučaja rezultirala dvostrukim povećanjem koncentracije u plazmi ova dva CYP2D6 supstata.
In vitro ispitivanja su pokazala da escitalopram može izazvati i slabu inhibiciju CYP2C19.
Preporučuje se oprez prilikom istodobne primjene lijekova koji se metaboliziraju putem tog enzima.
4.6 Trudnoća i dojenje
Trudnoća
Dostupni su samo ograničeni klinički podaci o izloženosti trudnica escitalopramu.
U ispitivanjima reproduktivne toksičnosti na štakorima zapaženi su embrio-fetotoksični učinci, ali ne i povećana incidencija malformacija (vidjeti poglavlje 5.3. Neklinički podaci o sigurnosti primjene). Escitalopram se ne bi trebao primjenjivati tijekom trudnoće, osim ako nije nužno potreban i to tek nakon pažljivog razmatranja rizika u odnosu na korist.
Ako je majka u kasnijim stadijima trudnoće, osobito u trećem trimestru, uzimala escitalopram, novorođenče treba pažljivo pratiti. Potrebno je izbjegavati nagli prekid uzimanja escitaloprama tijekom trudnoće.
Sljedeći simptomi se mogu javiti u novorođenčadi čije su majke u kasnijim stadijima trudnoće uzimale SSRI/SNRI (engl. Serotonin-Norepinephrine Reuptake Inhibitors – selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina): respiratorni distres, cijanoza, apneja, konvulzije, nestabilnost tjelesne temperature, poteškoće sa sisanjem, povraćanje, hipoglikemija, hipertonija, hipotonija, hiperrefleksija, tremor, razdražljivost, iritabilnost, letargija, neprekidni plač, somnolencija i poteškoće sa spavanjem. Navedeni simptomi mogu ukazivati ili na serotonergične učinke ili na simptome ustezanja. U većini
slučajeva ove komplikacije se pojavljuju neposredno ili vrlo brzo (<24 sata) nakon poroda.
Dojenje
Očekuje se izlučivanje escitaloprama u majčino mlijeko. Stoga se tijekom liječenja escitalopramom dojenje ne preporučuje.
4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima
Iako je utvrđeno da escitalopram ne utječe na intelektualne funkcije ili psihomotorne sposobnosti, svaki psihoaktivni lijek može promijeniti sposobnost procjenjivanja, odnosno vještine. Bolesnike treba upozoriti da postoji mogućnost utjecaja na njihovu sposobnost upravljanja vozilima ili rada na strojevima.
4.8 Nuspojave
Nuspojave se najčešće javljaju tijekom prvog ili drugog tjedna liječenja, a njihov intenzitet i učestalost se obično smanjuju s nastavkom liječenja.
Od ranije poznate nuspojave za SSRI kao i nuspojave prijavljene za escitalopram u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima, odnosno spontane prijave u postmarketinškom periodu, navedene su u nastavku prema organskim sustavima i učestalosti njihovog pojavljivanja.
Učestalost pojavljivanja je uzeta iz kliničkih studija i nije rađena korekcija prema placebu.
Učestalost nuspojava je definirana kao: vrlo česte (≥1/10), česte (≥1/100 do <1/10), manje česte (≥1/1000 do <1/100), rijetke (≥1/10 000 to <1/1000), vrlo rijetke (<1/10 000) ili nije poznata (ne može se procijeniti iz raspoloživih podataka).
|
Vrlo često |
Često |
Manje često |
Rijetko |
Učestalost nije
poznata |
| Pretrage |
|
Povećanje
tjelesne mase |
Smanjenje tjelesne
mase |
|
Odstupanja u
testovima jetrene
funkcije |
Srčani
poremećaji |
|
|
Tahikardija |
Bradikardija |
|
Poremećaji krvi i
limfnog sustava |
|
|
|
|
Trombocitopenija |
Poremećaji
živčanog sustava |
|
Nesanica,
pospanost,
omaglica,
parestezije,
tremor |
Poremećaj okusa,
poremećaj
spavanja, sinkopa |
Serotoninski
sindrom |
Diskinezija,
poremećaj
kretanja,
konvulzije |
| Poremećaji oka |
|
|
Midrijaza,
poremećaji vida |
|
|
Poremećaji uha i
labirinta |
|
|
Tinitus |
|
|
Poremećaji
dišnog sustava,
prsišta i
sredoprsja |
|
Sinusitis,
zijevanje |
Epistaksa |
|
|
Poremećaji
probavnog
sustava |
Mučnina |
Proljev,
konstipacija,
povraćanje,
suhoća usta |
Gastrointestinalno
krvarenje
(uključujući i
rektalno krvarenje) |
|
|
Poremećaji
bubrega i
mokraćnog
sustava |
|
|
|
|
Retencija urina |
Poremećaji kože
i potkožnog
tkiva |
|
Pojačano
znojenje |
Urtikarija,
alopecija, osip,
svrbež |
|
Ekhimoze,
angioedemi |
Poremećaji
mišićnokoštanog
sustava
i vezivnog tkiva |
|
Artralgija,
mialgija |
|
|
|
Endokrini
poremećaji |
|
|
|
|
Neadekvatna
sekrecija ADH |
Poremećaji
metabolizma i
prehrane |
|
Smanjeni
apetit,
pojačani apetit |
|
|
Hiponatremija |
Krvožilni
poremećaji |
|
|
|
|
Ortostatska
hipotenzija |
Opći poremećaji
i reakcije na
mjestu primjene |
|
Umor,
pireksija |
Edem |
|
|
Poremećaji
imunološkog
sustava |
|
|
|
Anafilaktička
reakcija |
|
Poremećaji jetre
i žuči |
|
|
|
|
Hepatitis |
Poremećaji
reproduktivnog
sustava i dojki |
|
Muškarci:
poremećaji
ejakulacije,
impotencija |
Žene: metroragija,
menoragija |
|
Galaktoreja
Muškarci:
prijapizam |
Psihijatrijski
poremećaji |
|
Anksioznost,
nemir,
nenormalni
snovi
Žene i
muškarci:
smanjen libido
Žene:
anorgazmija |
Škripanje zubima
(bruksizam),
agitacija, nervoza,
napadi panike,
konfuzno stanje |
Agresija,
depersonalizacija, halucinacije |
Manija,
suicidalne ideje,
suicidalno
ponašanje1 |
1 Suicidalne ideje i suicidalno ponašanje je bilo prijavljivano tijekom liječenja escitalopramom ili odmah nakon prekida liječenja (vidjeti poglavlje 4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi).
Sljedeće nuspojave su prijavljivane za cijelu terapijsku skupinu SSRI: psihomotorni nemir/akatizija (vidjeti poglavlje 4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi) i anoreksija.
Tijekom post-marketinškog perioda prijavljeno je nekoliko slučajeva produljenja QTintervala i to uglavnom u bolesnika s već postojećom srčanom bolesti. Nije utvrđena uzročna povezanost.
Simptomi sustezanja kod prekida liječenja
Prekid liječenja lijekovima iz skupina SSRI/SNRI (osobito nagli) često dovodi do simptoma sustezanja. Najčešće prijavljivane reakcije bile su: omaglica, poremećaji osjeta (uključujući parestezije i senzacije poput udara struje), poremećaji spavanja (uključujući nesanicu i intenzivne snove), agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, smetenost, znojenje, glavobolja, proljev, palpitacije, emocionalna nestabilnost, iritabilnost i smetnje vida. Navedeni simptomi su općenito blagi do umjereni i uglavnom se spontano povlače, međutim u nekih bolesnika mogu biti ozbiljnijeg intenziteta i/ili produljenog trajanja. Stoga, ako više nije potrebno liječenje escitalopramom, preporučuje se postupno smanjivanje doze (vidjeti poglavlja 4.2. Doziranje i način primjene i 4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi).
4.9 Predoziranje
Toksičnost
Klinički podaci o predoziranju s escitalopramom su ograničeni i u velikom broju slučajeva se radilo o istovremenom predoziranju s drugim lijekovima. U većini slučajeva se radilo o blagim simptomima ili ih uopće nije bilo. Rijetki su fatalni slučajevi predoziranja samo s escitalopramom; u većini slučajeva se radilo o predoziranju s popratnim lijekovima.
Zabilježeno je uzimanje samog escitaloprama u dozama od 400 i 800 mg, bez ikakvih ozbiljnijih simptoma.
Simptomi
Simptomi predoziranja escitalopramom se uglavnom odnose na simptome od strane središnjeg živčanog sustava (od omaglice, tremora i agitacije do rijetkih slučajeva serotoninskog sindroma, konvulzija i kome), gastrointestinalnog sustava (mučnina, povraćanje), kardiovaskularnog sustava (hipotenzija, tahikardija, produljenje QT intervala i aritmija) te stanja poremećene ravnoteže elektrolita/tekućine (hipokalemija, hiponatremija).
Liječenje
Nema specifičnog antidota. Potrebno je osigurati dišni put i omogućiti odgovarajuću opskrbu kisikom kako bi očuvali respiratornu funkciju. Također je potrebno razmotriti potrebu ispiranja želuca i primjene aktivnog ugljena. Ispiranje želuca je potrebno provesti što ranije nakon oralne ingestije. Preporučuje se praćenje srčanih i vitalnih funkcija uz opće simptomatske potporne mjere.
5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA
5.1 Farmakodinamička svojstva
Farmakoterapijska skupina: antidepresivi, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina
ATK oznaka: N06AB10
Mehanizam djelovanja
Escitalopram je selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (5-HT) s visokim afinitetom za primarno vezno mjesto. Veže se također i za alosterično mjesto na transporteru serotonina, ali s 1000 puta slabijim afinitetom.
Escitalopram uopće nema ili ima vrlo slab afinitet za brojne ostale receptore, ukljućujući 5- HT1A, 5-HT2, DA D1 i D2 receptore, α1-, α2-, β-adrenoreceptore, histaminske H1 receptore, muskarinske kolinergičke, benzodiazepinske i opioidne receptore.
Inhibicija ponovne pohrane 5-HT je jedini vjerojatni mehanizam djelovanja koji objašnjava farmakološke i kliničke učinke escitaloprama.
Klinička djelotvornost
Velike depresivne epizode
Djelotvornost escitaloprama u akutnom liječenju velikih depresivnih epizoda dokazana je u tri od četiri dvostruko slijepa, placebom kontrolirana kratkotrajna (8 tjedana) klinička ispitivanja. U ispitivanju dugoročne prevencije relapsa bolesti 274 bolesnika s pozitivnim odgovorom na liječenje escitalopramom u dozi 10 ili 20 mg na dan u početnom, otvorenom dijelu studije (8 tjedana), randomizirana su u dvije skupine. Jedna je nastavila liječenje escitalopramom u istoj dozi, a druga je dobivala placebo, kroz period od 36 tjedana.
Vrijeme do pojave relapsa bolesti je bilo značajno dulje u skupini koja je nastavila uzimati escitalopram u usporedbi s bolesnicima koji su primali placebo tijekom tih 36 tjedana.
Socijalni anksiozni poremećaj
Učinkovitost escitaloprama u liječenju socijalnog anksioznog poremećaja dokazana je u tri kratkotrajna (12 tjedana) klinička ispitivanja, kao i u 6-mjesečnom ispitivanju prevencije relapsa. U 24-tjednom ispitivanju određivanja doze pokazana je djelotvornost escitaloprama u dozama od 5, 10 i 20 mg.
Generalizirani anksiozni poremećaj
U sva četiri placebom kontrolirana ispitivanja escitalopram u dozi od 10 i 20 mg na dan se pokazao učinkovit u liječenju generaliziranog anksioznog poremećaja.
Prema objedinjenim podacima iz tri slično dizajnirana ispitivanja koja su obuhvaćala
421 bolesnika liječena escitalopramom i 419 bolesnika liječenih placebom pozitivan odgovor na liječenje zabilježen je u 47,5% odnosno 28,9% bolesnika, dok je remisija postignuta u 37,1% odnosno 20,8%. Stabilan pozitivan učinak uočen je nakon prvog tjedna.
Održavanje učinkovitosti escitaloprama 20 mg na dan dokazano je u randomiziranom ispitivanju praćenja učinka kroz 24 do 76 tjedana u 373 bolesnika s pozitivnim terapijskim odgovorom tijekom početne otvorene faze ispitivanja u trajanju od 12 tjedana.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj
U randomiziranom dvostruko slijepom kliničkom ispitivanju 20 mg escitaloprama na dan se pokazalo nadmoćnim u odnosu na placebo s obzirom na ukupan Y-BOCS rezultat nakon 12 tjedana. Nakon 24 tjedna i doza od 10 mg i doza od 20 mg escitaloprama se pokazala superiornijom u usporedbi s placebom.
Prevencija relapsa je dokazana za obje doze escitaloprama (i 10 i 20 mg na dan) u bolesnika koji su ušli u 24-tjedni randomizirani, dvostruko slijepi, placebom kontrolirani period studije, a koji su prethodno pokazali pozitivan odgovor na escitalopram tijekom 16- tjednog otvorenog dijela ispitivanja.
5.2 Farmakokinetička svojstva
Apsorpcija
Apsorpcija je gotovo potpuna i neovisna je o uzimanju hrane. Prosječno vrijeme do postizanja vršne koncentracije (srednji Tmax) iznosi 4 sata nakon višekratnog doziranja. Kao i kod racemičnog citaloprama, očekuje se da apsolutna bioraspoloživost escitaloprama iznosi oko 80%.
Raspodjela
Volumen distribucije (Vd, β/F) nakon oralne primjene iznosi oko 12 do 26 l/kg. Vezanje na bjelančevine plazme je manje od 80% za escitalopram i njegove glavne metabolite.
Biotransformacija
Escitalopram se metabolizira u jetri do demetiliranih i dvostruko demetiliranih metabolita.
Obje skupine su farmakološki aktivne. Alternativno, može doći do oksidacije dušika čime nastaje N-oksid metabolit. Jednim dijelom se nepromijenjena djelatna tvar i metaboliti izlučuju kao glukuronidi. Srednja vrijednost koncentracije demetiliranih metabolita nakon višekratnog doziranja kreće se obično oko 28-31%, dok je srednja vrijednost koncentracije dvostruko demetiliranih metabolita <5% koncentracije escitaloprama. Biotransformacija escitaloprama u demetilirani metabolit odvija se uglavnom preko CYP2C19. Moguće je i da enzimi CYP3A4 i CYP2D u određenoj mjeri doprinose biotransformaciji.
Izlučivanje
Poluvrijeme eliminacije (t1/2β) nakon višekratnog doziranja iznosi oko 30 sati, a oralni klirens plazme (Cloral) iznosi oko 0,6 l/min. Glavni metaboliti imaju značajno dulji poluživot. Pretpostavlja se da se escitalopram i njegovi glavni metaboliti izlučuju i jetrenim i bubrežnim putem, ali se najveći dio doze izluči urinom u obliku metabolita.
Farmakokinetika escitaloprama je linearna. Dinamička ravnoteža koncentracije u plazmi se postiže za oko tjedan dana. Prosječna koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže uz dozu od 10 mg na dan iznosi 50 nmol/l (raspon od 20 do 125 nmol/l).
Starije osobe (>65 godina)
Čini se da se escitalopram sporije izlučuje u starijih bolesnika nego u mlađih. Sistemska izloženost (AUC) je za oko 50% veća u starijih osoba u usporedbi s mladim zdravim dobrovoljcima (vidjeti poglavlje 4.2. Doziranje i način primjene).
Smanjena funkcija jetre
U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre (A i B po Child-Pugh-ovim kriterijima) poluživot escitaloprama je bio gotovo dvostruko dulji, a izloženost lijeku je bila oko 60% veća nego kod bolesnika s normalnom funkcijom jetre (vidjeti poglavlje 4.2. Doziranje i način primjene).
Smanjena funkcija bubrega
U bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega (CLCR 10-53 ml/min) uočen je dulji poluživot racemičnog citaloprama i lagano povišenje izloženosti lijeku. Nije ispitivano kretanje koncentracija metabolita u plazmi u ovih bolesnika, ali bi one mogle biti povećane (vidjeti poglavlje 4.2. Doziranje i način primjene).
Polimorfizam
Zamijećeno je da osobe spori metabolizatori na CYP2C19 imaju dvostruko veću koncentraciju escitaloprama u plazmi u odnosu na one koji su brzi metabolizatori. Nisu uočene značajnije promjene u izloženosti lijeku u bolesnika koji su spori metabolizatori na CYP2D6 (vidjeti poglavlje 4.2. Doziranje i način primjene).
5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene
Serija uobičajenih pretkliničkih studija za escitalopram nije provedena obzirom da su zajedničke toksikokinetičke i toksikološke studije za escitalopram i citalopram, provedene na štakorima, ukazale na sličan profil. Stoga se svi podaci o citalopramu mogu ekstrapolirati na escitalopram.
Usporedne studije toksičnosti escitaloprama i citaloprama provedene na štakorima ukazuju na pojavu kardiotoksičnosti, uključujući kongestivno srčano zatajivanje nakon višetjednog tretmana dozama koje uzrokuju opću toksičnost. Kardiotoksičnost više korelira s vršnim koncentracijama u plazmi nego sa sistemskom izloženošću lijeku (AUC). Vršne koncentracije escitaloprama u plazmi koje nisu imale takav učinak bile su 8 puta više od onih postignutih u kliničkoj primjeni, dok je AUC escitaloprama bila svega 3 do 4 puta viša od one postignute u kliničkoj primjeni. Vrijednosti AUC S-enantiomera citaloprama
bile su 6 do 7 puta više od one postignute u kliničkoj primjeni. Takovi nalazi vjerojatno su posljedica pojačanog djelovanja na biogene amine i njihovog posljedičnog učinka na primarna farmakološka svojstva, odnosno hemodinamske učinke (smanjenje koronarnog protoka) i ishemiju. Unatoč svemu točan mehanizam kardiotoksičnosti u štakora nije poznat. Iskustva s kliničkom primjenom citaloprama i iskustva kliničkih studija provedenih s escitalopramom ne ukazuju da bi ti učinci bili od kliničke važnosti.
Pri dugotrajnom tretmanu štakora citalopramom i escitalopramom uočen je povećan sadržaj fosfolipida u tkivima kao što su pluća, epididimis i jetra. Nalazi u epididimisu i jetri zamijećeni su pri dozama koje se primjenjuju u ljudi. Učinak je reverzibilan po prestanku uzimanja lijeka. Nakupljanje fosfolipida (fosfolipidoza) u životinja uočeno je pri primjeni mnogih kationskih ambifilnih lijekova. Nije poznata relevantnost tog fenomena u ljudi.
Studija razvojne toksičnosti provedena na štakorima ukazala je na embriotoksične učinke (smanjena težina fetusa i reverzibilna odgoda osifikacije), pri vrijednosti AUC većoj od one postignute tijekom kliničke primjene. Nije uočena povećana učestalost malformacija.
Prenatalna i postnatalna studija ukazala je na smanjeno preživljavanje tijekom perioda laktacije, također pri vrijednosti AUC većoj od one postignute tijekom kliničke primjene.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1 Popis pomoćnih tvari
Tabletna jezgra:
Celuloza, mikrokristalična
Silicijev dioksid, koloidni, bezvodni
Povidon
Karmelozanatrij, umrežena
Talk
Magnezijev stearat
Film ovojnica:
Hipromeloza
Boja titanijev dioksid (E171)
Makrogol
6.2 Inkompatibilnosti
Nisu poznate.
6.3 Rok valjanosti
3 godine.
6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Nema posebnih uvjeta čuvanja.
6.5 Vrsta i sadržaj unutarnjeg pakovanja (spremnika)
28 (2x14) tableta u oPA/Al/PVC//Al blisteru.
6.6 Upute za uporabu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje neiskorištenog lijeka ili otpadnih materijala koji potječu od lijeka
Nema posebnih naputaka.
7. NAZIV I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5
48 000 Koprivnica
8. KLASA RJEŠENJA O ODOBRENJU ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET
UP/I-530-09/09-01/424
9. DATUM PRVOG ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET/DATUM OBNOVE ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET
Datum prvog odobrenja za stavljanje lijeka u promet: 31.08.2010.
10. DATUM REVIZIJE SAŽETKA OPISA SVOJSTAVA LIJEKA
Kolovoz 2010.
Naziv: Citeral 250 mg filmom obložene tablete