Sedativi i/ili hipnotici

Sedativi i/ili hipnotici su lijekovi koji izazivaju san, a u većim dozama narkozu i komu. U malim dozama djeluju sedativno, dakle deprimiraju središnji živčani sustav s posljedničnim smirenjem i pospanošću.
U tu skupinu spadaju barbituratna i nebarbituratna sredstva.
Sedativ je lijek (ili doza nekog lijeka drugog temeljnog učinka, npr. hipnotika) koji smiruje i ublažava tjeskobu. Često izazivaju somnolenciju a moguća je i pojava ovisnosti.

Hipnotici su lijekovi koji se koriste za uvod u san tj. za liječenje nesanice. Naziv hipnotici - sedativi (hipnosedativi) potiče od činjenice da oni u manjim dozama smiruju (sedativi), a u visokim dozama uvode u san (hipnotici). Stoga je zadržan poseban, dvojni naziv "hipnotici - sedativi".
Hipnotici imaju depresorno djelovanje na SŽS (središnji živčani sustav), dovode do snižavanja budnosti i stoga imaju umirujući psihološki efekt. Hipnotici skraćuju vrijeme ulaska u san i produžuju vrijeme trajanja sna. Međutim, svi hipnotici mijenjaju fiziološki izgled sna jer skraćuju dio sna kad se mozak najviše odmara i kad se procesuiraju informacije prikupljene tijekom dana - skraćuje se tzv. REM faza sna. Stoga nije čudo što se većina osoba koje su uzele hipnotike budi neodmorena i rastresena, kao da nisu niti spavali. Jasno je da hipnotici ne mogu biti, niti jesu ozbiljno rješenje problema nesanice, nego samo eventualno kratkoročno rješenje.

Nekoć su se za liječenje nesanice koristili barbiturati, ali su njih istisnuli jaki benzodiazepini iz istog razloga zašto su izašli iz uporabe kao anksiolitici. Također, u uporabi su bili i neki drugi lijekovi kao što su kloralhidrat, bromizoval, metakalon i dr. ali su svi napušteni. Natragičniji slučaj velike pogreške bio je talidomid, izrazito teratogen spoj koji izaziva deformacije ploda a početkom 60-tih godina XX-tog stoljeća masovno je bio propisivan trudnicama za smirenje i liječenje nesanice. Upotrebom talidomida rađala su se djeca deformiranih udova i to toliko učestalo da je alarmirana Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO). Lijek je ubrzo povučen iz upotrebe. Posljedica tog slučaja jest posvemašnje postroženje procedure izlaska novih lijekova na tržište.

1.
Primena benzodiazepina je započela 60-ih godina prošlog stoljeća i u ovu grupu spadaju lijekovi midazolam, nitrazepam, brotizolam, triazolam. Nedostaci ove grupe hipnotika su trajanje sedacije i u periodu poslije buđenja, kao i mogućnost fizičke ovisnosti kod dugotrajne uporabe.
2.
Druga grupa suvremenijih hipnotika su ne-benzodiazepinski agonisti benzodiazepinskog receptora koji su se pojavili 80-ih i 90-ih godina kao što su zolpidem, ezopiklon, zaleplon i indiplon. Prednost ove grupe je što ne izazivaju jutarnju pospanost, amneziju (poremećaj pamćenja), ne remete strukturu procesa spavanja i imaju znatno manju mogućnost zloupotrebe i izazivanja ovisnosti.
3.
Treća grupa su agonisti melatonergičnih receptora kao što je ramelteon.

Ponekad se za ublažavanje problema nesanice koristi i valerijana - preparat na bazi biljke Valeriana officinalis. On sadrži valepotrijate kao što je valtrat. Valepotrijati imaju lagano anksiolitičko i hipnotičko djelovanje, nisu toliko efikasni kao benzodiazepini i slični lijekovi ali nemaju svojstvo izazivanja ovisnosti, a pod utjecajem alkohola im se ne pojačava djelovanje i ne utječu na sposobnost upravljanja motornim vozilima.

Nesanica (insomnia) jest lakši duševni poremećaj i u jedno najčešći poremećaj spavanja. Ona podrazumijeva teškoće usnivanja, prospavljivanja, slabe kvalitete spavanja ili neadekvatnog trajanja spavanja i pored mogućnosti za spavanje. Nesanica se može javiti kao posljedica stresa, izlaganja svjetlosti ili neadekvatnim ritmom spavanja. Smjenski rad (naročito noćne smjene) i ostali čimbenici koji remete cirkardijalni ritam spavanja mogu povećati rizik nastanka poremećaja spavanja.
Nesanica se, dakle, javlja najčešće iz ovih razloga:
- somatske bolesti (tumor na mozgu, bol i sl.)
- emocionalni i psihijatrijski problemi (stres na poslu, bračni problemi, gubitak bliske osobe i sl.)
- jaki vanjski podražaji (preglasna muzika kod susjeda, buka koja dopire sa ulice...)
Smatra se da je nesanica simptom nekog drugog, najčešće emocionalnog (socijalnog) ili psihološkog problema. Stoga je etično najprije riješiti i ukloniti uzrok javljanja nesanice. Svako nekritično i dugotrajno uzimanje hipnotika nije preporučljivo zbog velike vjerojatnosti razvoja ovisnosti i kompliciranja problema. Također, smatra se da svaka uporaba hipnotika preko 2 tjedna nije medicinski niti etički opravdana.
Farmakoterapija nesanice podrazumijeva primjenu hipnotika iz grupe benzodiazepina i ne-benzodiazepinsku terapiju. Zbog činjenice da su hipnotici uglavnom lijekovi koji lako izazivaju ovisnost i nisu niti imalo bezazleni smatra se da je farmakološko rješavanje problema nesanice krajnji ili privremeni, kratkoročni potez.

  Pročitajte i ove vezane članke:

  ... ...

  ... ...



loading...