LIDOKAIN (lidokain)

LIDOKAIN 2%
lidokain klorid
injekcije lokalni anestetik

SASTAV:
1 ampula od 2 mL sadrži: Lidokain hlorida 40,00 mg, što odgovara 42,66 mg lidokain hlorida monohidrata; Adrenalin tartarata 50,00 mcg, što odgovara 25,00 mcg adrenalina

Djelovanje 
Lidokain je lokalni anestetik i antiaritmik. Anestetički učinak postiže sprečavanjem nastajanja i provođenja nervnog impulsa putem blokiranja membranskog permeabiliteta za natrijeve jone. Nakupljanje natrijevih jona prouzrokuje povećanje električne ekscitabilnosti koje rezultira blokiranjem provodljivosti nervnog impulsa. U komparaciji s prokainom lidokain djeluje brže, snažnije i dugotrajnije. Adrenalin svojim djelovanjem na alfa i beta adrenergičke receptore izaziva vazokonstrikciju kapilara koja omogućava duže zadržavanje lidokaina u tkivu. Na taj način se produžava trajanje lokalne anestezije, smanjuje mogućnost nastajanja neže-ljenih efekata i sistemske toksičnosti, odnosno, omogućuje se primjena većih doza lidokaina ukoliko je to potrebno.

FARMAKOKINETIKA
Veličina apsorpcije lidokaina ovisi o mjestu aplikacije i njegovoj prokrvljenosti, primljenoj dozi i dužini izlaganja anestetiku. Kad dospije u sistemsku cirkulaciju za proteine plazme veže se 60%-80%. Lokalni anestetički učinak nastupa nakon nekoliko minuta, a traje 60-120 minuta. Lidokain prolazi krvno-moždanu i placentarnu barijeru i izlučuje se u majčino mlijeko. Biotransformacija lijeka se odvija u jetri. Lidokain se izlučuje urinom (90%), uglavnom u vidu metabolita. Eliminacioni poluživot lijeka iznosi 1,5-2 sata. Nakon aplikacije adrenalin se brzo apsorbira. Njegovo djelovanje se ispoljava nakon 2-3 minute s trajanjem od oko 20 minuta. Adrenalin se brzo metabolizira, a nastali, brojni metaboliti se izlučuju urinom.

INDIKACIJE
Lokalna anestezija u stomatologiji

NEŽELJENA DEJSTVA;
Uz preporučeno doziranje i način apliciranja neželjeni efekti lidokaina rijetko se javljaju. Visoke serumske koncentracije lidokaina mogu izazvati reakciju CNS-a koja se manifestuje pojavom pospanosti, euforije, smetenosti, smetnji vida, parestezija, osjećaja vrućine ili hladnoće, dezorjentiranosti, tremora, konvulzija. Bradikardija, hipotenzija, kardiovaskularni blok koji može voditi do srčanog zastoja, su moguće neželjene reakcije KVS-a. Alergijske reakcije na lijek su veoma rijetke, a mogu se ispoljiti u vidu lokalnog edema s blagim teškoćama u disanju ili generaliziranog osipa. Adrenalinska komponenta injekcione otopine može prouzrokovati slijedeće neželjene efekte: strah, uzbuđenje, napetost, nemir, tahikardiju, mučninu, povraćanje, hipertenziju, srčanu aritmiju, anginoznu bol.

DOZIRANJE:

Količina injekcione otopine prilagođena je vrsti hirurškog zahvata, mjestu primjene anestetika, željenoj jačini i trajanju anestezije.
Odrasli: 1,5-6 mL LIDOKAIN 2% ADRENALIN injekcione otopine.
Djeca uzrasta do 17 godina: preporučuje se primijeniti 1-1,5 mL LIDOKAIN 2% ADRENALIN injekcione otopine.
Bolesnicima sa smanjenom jetrenom funkcijom, te starijim osobama primjenjuju se doze manje od navedenih. Bolesnicima s oboljenjima srca preporučuje se poseban oprez kod primjene ove injekcione otopine.

Cave LIDOKAIN 2% ADRENALIN injekcije u lokalnoj anesteziji prstiju ruku i nogu, vrha nosa, ušiju i penisa.

Napomena: Pri apliciranju LIDOKAIN 2% ADRENALIN injekcija, obavezno je nakon uboda iglom aspirirati. Iza toga slijedi polagano ubrizgavanje s dodatnim aspiracijama, da bi se umanjio rizik od intravaskularnog injiciranja. Smije se aplicirati samo bistra bezbojna otopina.

Predoziranje 
Urgentna stanja predoziranja posljedica su previsokih plazmatskih nivoa lidokaina uzrokovanih prekomjernom dozom ili neadekvatnom intravaskularnom injekcijom anestetika. Stoga je najvažnije, nakon apliciranja anestetika pratiti kardiovaskularne i respiratorne vitalne znake. Na prvi znak promjene neophodno je obezbijediti adekvatnu ventilaciju (kisik, po potrebi i endotrahealna intubacija), primijeniti terapiju kolapsa (iv. infuzija, efedrin). Ukoliko se pojave, konvulzije se kupiraju iv. primjenom benzodijazepina (diazepam) ili barbiturata ultrakratkog djelovanja (tiopental). Eventualna pojava simpatičke stimulacije i adrenalinskog akcidenta tretira se injekcijom natrijevog nitroprusida.
kontraindikacij

KONTRAINDIKACIJE:
Apsolutne kontraindikacije: alergija na lokalne anestetike amidnog tipa i adrenalin.
Relativne kontraindikacije: Adams-Stocksov sindrom, WPW sindrom, sinusna bradikardija, teški oblici atrioventrikularnog, intraventrikularnog ili sinoatrijalnog bloka, srčana insuficijencija, tireotoksikoza, teška arterijska hipertenzija, arterioskleroza, šok, teška hemoragija, septikemija, lokalna infekcija u području injiciranja.

Posebna upozorenja
LIDOKAIN 2% ADRENALIN injekcije mogu aplicirati samo stomatolozi uz neophodne mjere predostrožnosti. Obavezno je posjedovanje aparata s kisikom, kao i opreme i lijekova za reanimaciju kao preduvjeta efikasne terapije mogućih neželjenih efekata lijeka. Posebno je bitno pažljivo motriti pacijenta, jer rani znaci toksičnosti lidokaina (nemir, anksioznost, tinitus, vrtoglavica, smetnje vida, tremor, pospanost), mogu veoma brzo progredirati do mnogo ozbiljnijih reakcija. Na pojavu bilo kojeg od navedenih znakova treba reagirati neodložnim prekidom primjene lidokaina i primjenom odgovarajuće simptomatske terapije.

INTERAKCIJA SA DRUGIM LIJECIMA:
Antagonisti H2 receptora (ranitidin, cimetidin) i  blokatori usporavaju biotransformaciju lidokaina, što rezultira porastom njegove serumske koncentracije.
Rezultat istovremene primjene fenitoina i lidokaina može biti pojačan depresorni efekt na srce, a lidokaina i dihidroergotamina ekstremni porast krvnog pritiska. Pored toga, fenitoin stimuliše metabolizam lidokaina u jetri, što rezultira smanjenjem njegove serumske koncentracije.
Istovremena primjena inhibitora MAO ili tricikličkih antidepresiva i LIDOKAIN 2% ADRENALIN injekcija može rezultirati povišenjem krvnog pritiska.

Trudnoća i dojenje
Uz stroge indikacije i poduzete mjere opreza, LIDOKAIN 2% ADRENALIN injekcije se mogu primijeniti u trudnica i dojilja.
Uticaj na psihofizičke sposobnosti pacijenta
Lijek ne utiče na psihofizičke sposobnosti pacijenta

Čuvanje
Čuvati pri sobnoj temperaturi 150C-250C, zaštićeno od svjetlosti.
Način izdavanja lijeka
Lijek se može koristiti samo u zdravstvenim ustanovama.
Pakovanje 
Kutija sa 100 ampula od 2 mL
Proizvođač: Bosnalijek, BiH

Pročitajte i ove vezane članke:

... ...   ... ...

AMLOX (amiodaron)

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Amiodaron je antiaritmik III. skupine.

Sastav
AMLOX: Jedna tableta sadržava 200 mg amiodaron-klorida.
Pomoćne tvari: laktoza monohidrat.

Terapijske indikacije
Amiodaron je namijenjen za sprečavanje i liječenje fibrilacija i undulacija atrija, tahiaritmija povezanih s Wolf-Parkinson-Whiteovim sindromom, svih vrsta paroksizmalnih tahiaritmija uključujući supraventrikularnu, nodalnu i ventrikularnu tahikardiju i fibrilaciju ventrikula te aritmija nakon infarkta miokarda.
Kod bolesnika sa zatajenjem srca primjena amiodarona produljuje preživljavanje.

Kontraindikacije
Primjena amiodarona je kontraindicirana u bolesnika s poznatom preosjetljivošću na amiodaron ili jod, u bolesnika sa sinusnom bradikardijom, sinoatrijskim blokom, u bolesnika sa smetnjama provođenja visokog stupnja i sindromom bolesnog sinus čvora ako nije primijenjen elektrostimulator, u bolesnika s bolestima štitnjače te za vrijeme trudnoće i dojenja. Također je kontraindicirano i istodobno uzimanje amiodarona s lijekovima koji mogu prouzročiti poremećaje srčanog ritma.

Mjere opreza
Zbog mogućnosti oštećenja pluća, u slučaju pojave simptoma bolesti dišnih puteva poput kašlja ili otežanog disanja, potrebno se odmah obratiti liječniku.
Amiodaron može uzrokovati promjene u EKG-u te usporenje srčanog ritma, posebno kod starijih bolesnika.
Amiodaron sadrži jod te može utjecati na testove funkcije štitnjače.
Tijekom primjene amiodarona treba izbjegavati sunčanje te koristiti zaštitna sredstva.
Ako se kod bolesnika pojave smetnje vida, potreban je hitan pregled okulista.

Interakcije
Amiodaron ulazi u interakcije s velikim brojem lijekova. Zbog dugog i varijabilnog poluživota, mogućnost za nastanak interakcije postoji ne samo s istodobno primijenjenim lijekovima, nego i s lijekovima primijenjenim po prekidu terapije amiodaronom.
Opisane su interakcije s antiaritmicima, lijekovima koji mogu prouzročiti poremećaje srčanog ritma, b-blokatorima, inhibitorima kalcijskih kanala, digitalisom, antikoagulansima, fenitoinom, kolestiraminom, cimetidinom, ciklosporinom, antiretrovirusnim lijekovima, budesonidom, metotreksatom i rifampicinom.
Pri istodobnoj primjeni amiodarona i simvastatina u dozi većoj od 20 mg na dan, zabilježen je povećani rizik nastanka miopatije.
U slučaju kirurškog zahvata recite liječniku da uzimate Amlox.

Posebna upozorenja
Trudnoća
Amiodaron prolazi kroz posteljicu. Primjena amiodarona u trudnoći je kontraindicirana osim u slučaju vitalne indikacije. Ako se amiodaron koristi tijekom trudnoće ili bolesnica zatrudni za vrijeme terapije amiodaronom, treba je upozoriti na moguće rizike za fetus. Ako žena u reproduktivnoj dobi koja dobiva amiodaron planira trudnoću, potrebno je voditi računa o dugom vremenu izlučivanja amiodarona nakon prestanka njegove primjene.
Dojenje
Amiodaron se izlučuje u majčino mlijeko. Ako dojilja mora uzimati Amlox, treba prestati dojiti, pri čemu također treba uzeti u obzir dugo vrijeme izlučivanja lijeka nakon prekida terapije.

Doziranje i način primjene
S obzirom na jedinstvene farmakokinetičke parametre te mogućnost nastanka ozbiljnih nuspojava, terapiju amiodaronom treba početi u bolnici ili pod nadzorom specijaliste. Jedinstven optimalni način doziranja nije utvrđen, stoga doziranje treba individualno prilagoditi svakom bolesniku služeći se navedenim smjernicama.
Hrana povećava bioraspoloživost amiodarona.
Početna doza amiodarona iznosi 200 mg (1 Amlox tableta) 3 puta na dan tijekom prvog tjedna. Zatim se doza smanjuje na 200 mg (1 Amlox tableta) dva puta na dan tijekom drugog tjedna liječenja. Potom se prelazi na dozu održavanja od 200 mg (1 Amlox tableta) na dan. U rijetkim slučajevima potrebno je primjenjivati veće doze održavanja. Izuzetno je važno da se kao doza održavanja koristi najmanja moguća učinkovita doza amiodarona.
Stariji bolesnici
Iako nije utvrđeno je li kod starijih bolesnika potrebna prilagodba doze, prilikom njenog određivanja potrebno je voditi računa o mogućem poremećaju funkcije jetre, bubrega ili srca te o popratnim bolestima, kao i o drugim istodobno primijenjenim lijekovima. Stariji bolesnici mogu biti podložniji nastanku bradikardije i smetnji provođenja ako je primijenjena prevelika doza. Stoga je potrebno početi liječenje najmanjom mogućom učinkovitom dozom.
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre
Iako nema studija koje bi ukazale na učinak poremećene funkcije jetre na izlučivanje amiodarona, s obzirom da se lijek metabolizira u jetri, kod takvih je bolesnika potrebno razmotriti prilagodbu doze.

Predoziranje
Simptomi predoziranja su: mučnina, bradikardija te napadaji ventrikularne tahikardije. Također su zabilježene promjene EKG-a u vidu produljenja QT intervala, inverzije T valova te prolaznih smetnji repolarizacije. Nije zabilježen ni jedan smrtni slučaj niti trajne posljedice kao rezultat predoziranja amiodaronom.
Terapija predoziranja je simptomatska uz uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije organizma. Amiodaron i njegov metabolit desetilamiodaron nije moguće odstraniti dijalizom. Zbog dugog poluživota, potrebno je bolesnika monitorirati nekoliko dana.
U slučaju predoziranja valja odmah prekinuti uzimanje Amlox tableta!

Nuspojave
Kod primjene amiodarona, nuspojave se javljaju u otprilike tri četvrtine bolesnika. Nuspojave su češće kod bolesnika koji primaju amiodaron u dozama većim od 400 mg na dan i kod primjene dulje od 6 mjeseci, te u rjeđim slučajevima zahtijevaju prekid terapije. Najozbiljnije nuspojave su oštećenje pluća, egzacerbacija aritmije te lezije jetre. Nuspojave se najčešće povlače nakon smanjenja doze amiodarona ili prekidom terapije.
U 20-40% bolesnika zabilježene su nuspojave povezane sa živčanim sustavom koje uključuju slabost, umor, tremor, nevoljne pokrete, smetnje koordinacije te perifernu neuropatiju; rijetko su razlog prekida terapije, mogu se povući na smanjenje doze ili prekid uzimanja amiodarona.
Gastrointestinalne nuspojave, najčešće mučnina, povraćanje, konstipacija i anoreksija javljaju se u otprilike 25% bolesnika, najčešće kod primjene visokih doza te se povlače nakon smanjenja ili podjele doze.
Asimptomatski mikrodepoziti rožnice su prisutni u gotovo svih bolesnika koji dobivaju amiodaron dulje od 6 mjeseci. Neki bolesnici razviju smetnje vida kao što su haloi, fotofobija i suhoća očiju; rijetko je potrebno prekinuti terapiju. U rijetkim slučajevima zabilježena je pojava optičkog neuritisa.
Kožne nuspojave se javljaju u otprilike 15% bolesnika. Najčešće je riječ o fotoosjetljivosti (oko 10%). Potrebno se zaštititi od sunca, najčešće ne treba prekidati terapiju. Prolongirana primjena amiodarona povremeno rezultira plavo-sivim pigmentacijama; ova nuspojava može perzistirati i nakon prekida terapije, ali je tek od kozmetičkog značaja.
Nuspojave povezane s krvožilnim sustavom uključuju pogoršanje aritmije, bradikardiju te, rijetko, smetnje provođenja.
U kliničkim ispitivanjima u bolesnika koji su dobivali amiodaron zabilježene su i sljedeće nuspojave: hepatitis, kolestatski hepatitis, ciroza, epididimitis, vaskulitis, pseudotumor mozga, trombocitopenija, angioedem, bronhiolitis obliterans, pneumonija, pleuritis, pankreatitis, toksična epidermalna nekroliza, miopatija, hemolitička anemija, aplastična anemija, pancitopenija te neutropenija.

Način i mjesto izdavanja
Na recept, samo u ljekarnama.

Pakiranje
30 tableta od 200 mg.
60 tableta od 200 mg.

Proizvođač
Belupo