Koji se lijekovi uzimaju na usta?

1. Čvrsti ljekoviti oblici
2. Tekući ljekoviti oblici

1. Čvrsti ljekoviti oblici

Tablete su čvrsti ljekoviti oblici izrađeni komprimiranjem smjese djelatne supstancije s pomoćnim tvarima (punila, bojila, korigensi...). To je vrlo uobičajen oblik lijeka, jednostavan za primjenu, a često trajniji za sigurnu uporabu od tekućih oblika. Tablete se gutaju najčešće cijele, s nešto tekućine (najbolje vode). Ovisno o vrsti lijeka, mogu se uzimati prije, poslije ili za vrijeme jela. Odgovor na pitanje "Kada i kako treba uzimati određeni lijek u obliku tableta" dobit ćete od Vašeg liječnika ili ljekarnika.

Obvezatno se pridržavajte dobivenih naputaka, jer ćete samo uz ispravnu uporabu postignuti učinkovitost lijeka, a sve nepoželjne popratne nuspojave svesti na minimum.

Tablete se danas najčešće pakiraju u "blister" (folija s udubljenjima u kojima su smještene tablete). Ako su tablete pakirane u bočice, nakon otvaranja, uz pravilno čuvanje i čvrsto zatvaranje bočice, vrijedi rok valjanosti otisnut na pakiranju.
Izrađuju se i višeslojne tablete, iz kojih se aktivna supstanca postupno oslobađa, ili retard-tablete koje omogućavaju dugotrajan učinak (npr. tijekom cijelog dana).

Lingvalete (sublingvalne tablete) namijenjene su otapanju pod jezikom, kako bi se apsorpcijom kroz sluznicu postigao brzi učinak lijeka (npr. lingvalete nitroglicerina).

Film-tablete (obložene tablete) imaju posebnu ovojnicu oko jezgre, koja može zaštititi lijek, primjerice u prolazu kroz kiseli sadržaj želuca (gdje neki lijekovi podliježu razgradnji pa više nisu djelotvorni) kako bi se lijek oslobodio tek u tankom crijevu. Ovojnica može očuvati lijek i od štetnih utjecaja vlage, svjetla i zraka.

Dražeje su tablete obložene šećerom, čokoladom ili drugim pomoćnim tvarima koje služe kao korigens okusa.

Kapsule su ljekoviti oblici kod kojih se ljekovita supstancija puni u malu kapsulu (čahuru), izrađenu od želatine ili škroba, a mogu biti tvrde ili meke. Kapsule se pri uzimanju ne otvaraju već se progutaju cijele s tekućinom (vodom).

Efervete (efervescentne ili šumeće tablete), imaju oblik većih tableta, a proizvode se komprimiranjem djelatne supstancije s pomoćnim tvarima koje u vodi imaju sposobnost oslobađanja plina ugljičnog dioksida. Primjenjuju se prethodnim otapanjem u čaši vode pri čemu se dobije napitak ugodna okusa.

2. Tekući ljekoviti oblici

Neki bolesnici (mala djeca, starije osobe, ili osobe s teškoćama pri gutanju) teško uzimaju čvrste oblike lijekova na usta. U tim slučajevima pogodnija je primjena tekućih ljekovitih oblika. Ti oblici lijekova obično su kraćeg roka valjanosti, no brže se apsorbiraju. Pomoćne supstancije im daju boju, okus, slatkoću, čime postaju ugodniji za uzimanje. Doziraju se u kapima (brojanjem kapi) ili žličicama (veličinom i brojem dozirnih žličica).

Najčešći tekući oblici lijekova za peroralnu primjenu su otopine, sirupi, kapi, emulzije, suspenzije, tinkture.

Neki lijekovi, npr. antibiotici, ili neke druge ljekovite tvari nestabilne u vodenoj otopini, izrađuju se u obliku suhih zrnaca - granula koje će Vam ljekarnik prije izdavanja otopiti u vodi ili odgovarajućem otapalu. Važno je da pripravak dobro promućkate prije svake uporabe. Ako je za propisanu terapiju, primjerice, potrebna količina od dvije bočice takvog tekućeg pripravka, u ljekarni će Vam pripremiti samo jednu bočicu, koju ćete trošiti (rok uporabe je obično 7 dana). Za nastavak terapije u ljekarni će Vam pripremiti svježe otopljeni pripravak.

Gotovi lijekovi u tekućim oblicima obično u originalnom pakiranju sadrže i prikladne žličice ili brizgalice kako bi ih korisnik mogao jednostavno i točno dozirati. Ako ih nema, možete si pomoći praktičnim mjerama. Primjerice 1 velika (jušna) žlica sadrži 15 mL, a mala (čajna) žličica 5 mL, dok se pod čašom vode podrazumijeva oko 150 mL.

Izvor: plivazdravlje.hr
Autor: Melita Petrović, mr. pharm., Hrvatsko farmaceutsko društvo

PRAZINE (promazin)

1. NAZIV LIJEKA

PRAZINE® dražeje 25 mg
PRAZINE® dražeje 100 mg
PRAZINE® injekcije 50 mg
PRAZINE® injekcije 100 mg

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna dražeja sadržava 25 mg promazin klorida.
Jedna dražeja sadržava 100 mg promazin klorida.
Jedna ampula s 1 ml otopine za injekciju sadržava 50 mg promazin klorida.
Jedna ampula s 2 ml otopine za injekciju sadržava 100 mg promazin klorida.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Dražeje.
Otopina za injekciju.

4. KLINIČKI PODACI

4.1. Terapijske indikacije

Akutna psihomotorna ekscitacija kod shizofrenije, delirium tremens, akutna alkoholna halucinoza i apstinencijski sindrom.

Razdraženost, napetost, tjeskoba i bol u bolesnika s kroničnim bolestima i u bolesnika bez nalaza organskih poremećaja, mučnina, povraćanje i štucavica uzrokovana uremijom, antineoplasticima i zračenjem.

Preoperacijska priprava bolesnika i premedikacija za opću i lokalnu anesteziju (pojačava anesteziju i ublažava poslijeoperacijsku štucavicu, mučninu i povraćanje).

4.2. Doziranje i način uporabe

Za kontrolu psihomotoričke ekscitiranosti u hospitaliziranih bolesnika daje se četiri puta na dan po 50 - 100 mg promazina intramuskularno. Po potrebi, doza se može nakon 30 minuta povećati do 300 mg. Doza održavanja je 10 - 200 mg svakih 4 - 6 sati.

U iznimnim slučajevima liječenje može započeti intravenskom primjenom 25 - 50 mg promazina (vrlo sporo, u fiziološkoj otopini).

Za vrijeme davanja injekcije i pola sata nakon toga, bolesnik mora ostati u ležećem položaju da se izbjegne ortostatska hipotenzija. Kad se daje intramuskularno, lijek treba dati dubokom intramuskularnom injekcijom. Intravenski se mora davati vrlo precizno, da se izbjegne periarterijsko ili intraarterijsko injiciranje otopine.

Pri nastavku liječenja i u blagih slučajeva, 10 do 200 mg promazina daje se peroralno svakih 4 do 6 sati. Dozu treba postupno prilagođavati prema potrebi i prema tome kako bolesnik podnosi liječenje.

Kroničnim bolesnicima, bolesnicima koji su prošli radioterapiju, te svim ambulantnim bolesnicima daje se 10 do 100 mg tri do četiri puta na dan.

Doziranje u starijih bolesnika
Starijim se bolesnicima preporučuje polovina uobičajene doze za odrasle.

Bolesnicima s organskim moždanim simptomima i akutnim stanjima konfuzije najprije se daje trećina do polovina uobičajene doze za odrasle, a potom se doza povećava, po mogućnosti u razmacima od sedam do deset dana, no nikako u razmacima manjim od dva do tri dana.

Djeci starijoj od 12 godina daje se 1,5 do 6 mg/kg tjelesne težine na dan, podijeljeno u tri do četiri pojedinačne doze.

Nakon postizanja kliničkog poboljšanja treba pokušati prekinuti liječenje, no to se ne smije učiniti naglo.

4.3. Kontraindikacije

Preosjetljivost na fenotiazine, depresija središnjeg živčanog sustava i komatozna stanja, teška bolest jetre, supresija koštane srži ili teška hematološka bolest, glaukom uskog kuta. Ne davati djeci mlađoj od 12 godina.

4.4. Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi

U gerijatrijskih bolesnika postoji sklonost k povišenju plazmatskih koncentracija fenotiazina, te starijim osobama treba dati manju početnu dozu promazina, a potom je postupno titrirati. Bolesnicima s kardiovaskularnim bolestima također se daju manje terapijske doze promazima, a nužne su i češće medicinske kontrole. U slučaju pogoršanja krvnih diskrazija, liječenje promazinom treba prekinuti. Promazin može pogoršati simptome u bolesnika s Parkinsonovom bolesti.

Čini se da u djece postoji sklonost pojavi neuromuskularnih i ekstrapiramidnih reakcija, napose distonija, te ih pri davanju terapijskih doza fenotiazina valja pozornije nadzirati. Posebno su rizična djeca s akutnim bolestima i poremećajima poput vodenih kozica, infekcija središnjeg živčanog sustava, ospica, gastroenteritisa i dehidracije.

4.5. Interakcije s ostalim lijekovima i ostali oblici interakcija

Istodobno uzimanje fenotiazina s alkoholom ili ostalim depresorima središnjeg živčanog sustava može prouzročiti pojačanu depresiju središnjeg živčanog i dišnog sustava i imati pojačano hipotenzivno djelovanje.

Uz to, barbiturati pojačavaju metabolizam klorpromazina, pospješujući aktivnost jetrenih mikrosomnih enzima.

Osim što se pojačava depresija središnjeg živčanog i dišnog sustava, istodobnom primjenom fenotiazina s opioidnim (narkotičkim) analgeticima povećava se ortostatska hipotenzija i rizik od teškog zatvora, čiji ishod može biti paralitički ileus i/ili retencija urina.

Istodobnim uzimanjem fenotiazina s amantadinom, antidiskineticima, antihistaminicima, antikolinergicima i ostalim lijekovima s antikolinergičkim djelovanjem, može se pojačati hiperpiretičko djelovanje fenotiazina. Bolesnike također valja upozoriti da obavijeste liječnika o pojavi gastrointestinalnih smetnji, jer je pri istodobnoj uporabi moguća pojava paralitičkog ileusa.

Triheksifenidil može smanjiti plazmatsku koncentraciju fenotiazina smanjivanjem gastrointestinalne pokretljivosti i pojačavanjem metabolizma fenotiazina.

Antacidi, lijekovi koji sadržavaju aluminij ili magnezij, lijekovi protiv proljeva i adsorbensi mogu inhibirati apsorpciju peroralno uzetih fenotiazina. Stoga valja izbjegavati istodobnu uporabu fenotiazina s tim lijekovma.

Istodobnim uzimanjem s cimetidinom može se smanjiti apsorpcija klorpromazina u probavnom sustavu.

Istodobnim uzimanjem fenotiazina s litijem može se smanjiti apsorpcija fenotiazina u probavnom sustavu. Smanjenjem serumske koncentracije fenotiazina za više od 40 % pri istodobnom uzimanju, može se povećati brzina izlučivanja litija putem bubrega. Mogu se pojačati ekstrapiramidni simptomi. Antiemetički učinak nekih fenotiazina može prikriti i rane znakove toksičnosti litija - mučninu i povraćanje.
Pri istodobnom uzimanju fenotiazina s antikonvulzivima, uključivši barbiturate, može se pokazati potrebnim prilagoditi doziranje antikonvulziva. Fenotiazini mogu inhibirati metabolizam fenitoina i tako izazvati toksičnost fenitoina.

Istodobnom uporabom fenotiazina s tricikličkim antidepresivima, inhibitorima MAO i selegilinom može se produžiti i pojačati sedacijsko i antikolinergičko djelovanje.

Istodobnom primjenom fenotiazina s tireostaticima može se povećati rizik pojave agranulocitoze.

Pri istodobnom uzimanju fenotiazina i lijekova s hipotenzijskim djelovanjem, može nastupiti jaka hipotenzija s posturalnom sinkopom.

Istodobnom uporabom fenotiazina s beta-blokatorima, vjerojatno uključivši i oftalmike, mogu se, zbog inhibicije metabolizma, povisiti plazmatske koncentracije oba lijeka. To može imati dodatno hipotenzivno djelovanje, te izazvati nepovratnu retinopatiju, srčanu aritmiju i tardivnu diskineziju.

Istodobnim uzimanjem fenotiazina s diureticima može se pojačati hiponatremija i intoksikacija vodom. Stoga valja razmotriti alternativne metode kontrole hipertenzije.

Istodobnom primjenom fenotiazina i lijekova za koje se zna da utječu na jetrene mikrosomne enzime, može se povećati učestalost hepatotoksičnosti. Bolesnike, napose one na dugotrajnijem liječenju i one s poviješću bolesti jetre, valja pozornije pratiti.

Djelovanje levodopa kod Parkinsonove bolesti može se inhibirati zbog blokade dopaminskih receptora u mozgu, ako se levodopa uzima istodobno s fenotiazinima. Levodopa se nije pokazao djelotvornim u liječenju parkinsonizma izazvanog fenotiazinom.

Pri istodobnom uzimanju s ototoksičnim lijekovima, napose s ototoksičnim antibioticima, fenotiazini mogu prikriti neke simptome ototoksičnosti, npr. tinitus, omaglicu i vrtoglavicu.

Istodobnim uzimanjem s lijekovima koji izazivaju fotoosjetljivost, ona se može pojačati. Uz to, istodobnom sustavnom primjenom metoksalena, troksalena ili tetraciklina s fenotiazinima može se povećati intraokularno fotokemijsko oštećenje žilnice, mrežnice i leće.

Potreban je oprez kod primjene antipsihotika i antiaritmika (koji produžuju QT interval) zbog povećanog rizika od javljanja aritmija.

4.6. Trudnoća i dojenje

Ne preporučuje se uzimanje Prazinea u trudnoći. Budući da se promazin izlučuje u majčino mlijeko, ne preporučuje se njegovo uzimanje ni za vrijeme dojenja.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima

Promazin može (napose na početku liječenja i nakon primjene velikih doza) utjecati na psiho-fizičke sposobnosti, te se za vrijeme uzimanja promazina ne smije upravljati motornim vozilima i strojevima.

4.8. Nuspojave

Češće nuspojave

Antikolinergičko djelovanje, kongestija nosa, kserostomija, zatvor, hipotenzija. Zamućenje vida povezano s antikolinergičkim djelovanjem; odlaganje mutnog materijala u leći, rožnici i mrežnici, akatizija, distonički ili parkinsonski ekstrapiramidni učinci.

Manje česte nuspojave

Otežano mokrenje; povećana osjetljivost kože na sunce, kožni osip - povezan s kontaktnim dermatitisom, s drugim alergijskim reakcijama ili s kolestatskom žuticom.

Rijetke nuspojave

Agranulocitoza se može pojaviti u prva tri mjeseca liječenja, a oporavak uslijedi jedan do dva tjedna po okončanju liječenja; nakon oporavka može se ponovno pojaviti pri nastavku liječenja.

Kolestatska žutica može se javiti dva tjedna nakon teškog pruritusa, te može napredovati do kroničnog aktivnog hepatitisa. U takvim se slučajevima može pokazati nužnim prekinuti liječenje. Jetreni funkcijski testovi mogu biti poremećeni i bez očevidnih znakova žutice.

Neuroleptički maligni sindrom (NMS) može se pojaviti bilo kada za vrijeme liječenja neurolepticima. Uz jasne znakove poput ukočenosti skeletnih mišića, hipertermije, disfunkcije autonomnog živčanog sustava i poremećaja svijesti, diferencijalno-dijagnostičkim postupcima mogu se otkriti leukocitoza (9500 do 26000 stanica/mm3), povišene vrijednosti jetrenih enzima i povišena vrijednost kreatinin-fosfokinaze (CPK).

Ostale nuspojave: prijapizam, melanoza.

4.9. Predoziranje
Znaci predoziranja su poremećaji svijesti (do kome), konvulzije, hipotenzija, tahikardija, ventrikularna aritmija, hipotermija, usporeno disanje (do paralize).
Treba hitno provesti ispiranje želuca. Liječenje je simptomatsko, uz održavanje vitalnih funkcija.


5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1. Farmakodinamske osobine
Prazine sadržava promazin, koji je alifatski fenotiazinski antipsihotik. Zajedno s klorpromazinom pripada prvoj skupini neuroleptika kojoj je svojstveno snažno sedacijsko i antikolinergičko djelovanje, te umjereno ekstrapiramidno djelovanje kao nuspojava. Fenotiazini blokiraju postsinaptičke dopaminske receptore u mezolimbičkom sustavu i povećavaju promet dopamina blokiranjem D2 somatodendritičnih autoreceptora. Nakon otprilike 12 tjedana kroničnog liječenja nastupa depolarizacijska blokada dopaminskog sustava. Pokazalo se da smanjenje dopaminske neurotransmisije korelira s antipsihotičkim djelovanjem. Blokada dopamina u zoni podraživanja kemoreceptora doprinosi antiemetičkom djelovanju. Sedacijsko djelovanje promazina na središnji živčani sustav iskazuje se i na psihomotoričkom i na afektivnom području.

5.2. Farmakokinetske osobine
Promazin se opsežno metabolizira u jetri, a izlučuje u urin i žuč u obliku brojnih djelatnih i nedjelatnih metabolita. Nakon parenteralne primjene postižu se znatno veće koncentracije u plazmi negoli nakon peroralne primjene. Oko 95 % do 98 % lijeka veže se na plazmine proteine. Široko se raspoređuje po organizmu, prolazi krvno-moždanu zapreku i u mozgu ga se može naći čak i u višim koncentracijama negoli u plazmi. Promazin i njegovi derivati prolaze i kroz posteljicu i izlučuju se u majčino mlijeko. Promazin se metabolizira hidroksilacijom i konjugiranjem s glukuronskom kiselinom, N-oksidacijom atoma sumpora i dealkilacijom. Vrijeme poluizlučivanja metabolita može biti znatno duže od vremena poluizlučivanja samog promazina.

5.3. Pretklinički podaci o neškodljivosti
U glodavaca je uočena povećana učestalost novotvorina dojke pri kroničnoj primjeni antipsihotika. Premda se zna da antipsihotici pri dugotrajnoj uporabi povećavaju razinu prolaktina, a pokusi na staničnim kulturama pokazuju da je trećina tumora dojke u žena in vitro ovisna o prolaktinu, ni klinički ni epidemiološki podaci nisu ukazali na vezu između kroničnog uzimanja antipsihotika i karcinogenog učinka na dojku.
Fenotiazini u dozama koje znatno premašuju one koje se rabe u humanoj medicini, smanjuju spermatogenezu u pokusnih životinja.


6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1. Popis pomoćnih tvari

Dražeje
Jezgra: laktoza, saharoza, polividon, silicij dioksid, koloidni, talk, škrob kukuruzni, magnezij stearat
Zaštitna ovojnica: celuloza acetat ftalat, dietil ftalat
Šećerna ovojnica: saharoza, talk, titan dioksid, polividon, polietilenglikol, boja purpurno crvena (E-123, E-124, E-110).
Injekcije
Formaldehid sulfoksilat natrij, natrij citrat, limunska kiselina monohidrat, voda za injekcije.

6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.

6.3. Rok valjanosti
Dražeje - 36 mjeseci.
Injekcije - 24 mjeseca.

6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Dražeje - Čuvati pri temperaturi do 25 °C.
Injekcije - Čuvati pri temperaturi do 25 °C, zaštićeno od svjetlosti.

6.5. Vrsta i sastav unutarnjeg pakovanja (spremnika)
Dražeje - PVC/Al blister; 5 blistera, svaki s 10 dražeja.
Injekcije - Ampula 2 ml smeđa, samolomljiva; 10 ampula.

6.6. Upute o uporabi/rukovanju
Ne postoje posebne upute o uporabi/rukovanju.

6.7. Ime i adresa proizvođača, odnosno podnositelja zahtjeva
PLIVA Hrvatska d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10 000 Zagreb, Hrvatska

6.8. Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

6.9. Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj
530-09/03-03/264 od 09.12.2003.
530-09/03-03/263 od 09.12.2003.
530-09/03-03/266 od 09.12.2003.
530-09/03-03/265 od 09.12.2003.

Prosinac, 2003.

APILEPSIN (natrijev valproat)

Sastav
1 dražeja sadržava 150 mg ili 300 mg natrijeva valproata.
1 ml (30 kapi) sadržava 300 mg natrijeva valproata.

Djelovanje
Apilepsin, generičkim imenom natrijev valproat, jest antiepileptik koji je kemijski i po načinu djelovanja različit od drugih antiepileptika. Natrijev valproat enzimskim putem povećava koncentraciju gama-aminomaslačne kiseline (GABA) u središnjem živčanom sustavu tako da inhibira transaminazu koja razgrađuje taj enzim. Time sprečava presinaptičke i postsinaptičke epileptičke napade.
Apsorpcija natrijeva valproata iz probavnoga sustava praktički je 100%-tna. Najvišu serumsku koncentraciju postiže 1 sat poslije uzimanja kapi i 4 sata poslije uzimanja dražeja. Približno 90% lijeka veže se na serumske bjelančevine. Farmakološki je učinkovit samo nevezani dio. Biološko vrijeme polueliminacije različito je, od 6 do 16 sati. Dulje je u djece mlađe od 18 mjeseci, u bolesnika s poremećenom jetrenom funkcijom i u starih osoba. U bolesnika koji istodobno uzimaju antiepileptike, induktore jetrenih enzima, vrijeme polueliminacije je kraće. Raspon terapijski učinkovitih koncentracija u serumu je velik, od 50 do 150 mg/l. Ako serumske koncentracije dosegnu 200 mg/l, treba smanjiti dnevnu dozu lijeka. Natrijev valproat i njegovi metaboliti izlučuju se pretežito mokraćom, a samo u malom dijelu stolicom i izdahnutim zrakom.

Indikacije
Primarno generalizirane epilepsije s konvulzivnim i nekonvulzivnim napadima: apsans, petit mal, grand mal, mioklonički napadi.
Sekundarno generalizirane epilepsije (Westov sindrom, Lennoxov sindrom).
Parcijalne epilepsije s elementarnom ili kompleksnom simptomatologijom.
Miješani oblici.

Kontraindikacije
Preosjetljivost na lijek. Akutni i kronični hepatitis. Teško oštećenje jetre.

Mjere opreza
Preporučuje se kontrola jetrenih testova prije i tijekom prvih šest mjeseci liječenja, posebno u bolesnika s već oštećenom jetrom.
U pogledu oštećenja jetre najosjetljivija je dojenčad i djeca do 3. godine s teškim oblikom posebno toničko-kloničkih ili miokloničkih napada povezanih s moždanim oštećenjima, urođenim anomalijama te duševnom zaostalošću zbog metaboličkih ili degenerativnih bolesti nasljednoga porijekla ili bez njih. Zato se takvim bolesnicima preporučuje monoterapija ako je to ikako moguće.
U bolesnika s otkazivanjem bubrega može doći do povećane koncentracije valproata u serumu pa katkada treba doze natrijeva valproata smanjiti.

Interakcije
Oprez je potreban pri kombinacijama s tricikličkim antidepresivima, maprotilinom i neurolepticima koji mogu pojačati depresiju središnjega živčanog sustava ili sniziti konvulzivni prag. Pri takvim kombinacijama treba pratiti bolesnikovo stanje i, ako je potrebno, prilagoditi doze natrijeva valproata.
Natrijev valproat može pojačati djelovanje depresora središnjega živčanog sustava i njihove neželjene učinke pa katkada treba smanjiti doze natrijeva valproata. Djeluje sinergistički s drugim antiepilepticima pa treba pratiti bolesnikovo stanje i prilagođavati mu doze, posebno na početku liječenja. Dodatak natrijeva valproata može izazvati povećanje koncentracija fenitoina, fenobarbitona, primidona ili karbamazepina u serumu; ako se ti lijekovi ukinu, može se očekivati za 60 do 100% viša koncentracija valproata u serumu.
Istodobno uzimanje barbiturata i primidona može izazvati povećanu depresiju središnjega živčanog sustava zbog istiskivanja barbiturata sa serumskih bjelančevina i zbog smanjenja njihova metabolizma.
Istodobno uzimanje karbamazepina može smanjiti koncentraciju valproata u serumu i zbog povećanoga metabolizma skratiti njegovo biološko vrijeme polueliminacije, dok valproat sprečava razgradnju aktivnoga metabolita karbamazepina. Preporučuje se mjerenje serumskih koncentracija, posebno kad se dodaje ili ukida jedan od lijekova.
Istodobno uzimanje fenitoina može izazvati ponovne napade i toksične učinke fenitoina. Valproat, naime, istiskuje fenitoin iz njegove veze s bjelančevinama u serumu i tako uzrokuje porast slobodnoga fenitoina u serumu; fenitoin pak indukcijom enzima smanjuje koncentraciju valproata u serumu.
Kombinirano liječenje antikoagulansima i acetilsalicilnom kiselinom se ne savjetuje, posebno ne u djece; kada je ono neophodno, preporučuje se povremena kontrola broja trombocita i vremena krvarenja.

Trudnoća i dojenje
Mladim ženama koje se odluče na trudnoću liječnik mora odrediti smisleno liječenje već prije zanošenja. Treba mjeriti serumske koncentracije lijekova. Preporučuje se brižan nadzor nad trudnoćom kako bi se mogli isključiti poremećaji zatvaranja neuralne cijevi (ultrazvuk, biokemijski pokazatelji). Trudnicama treba davati što manje, ali još uvijek učinkovite doze podijeljene u tri do četiri dijela i, ako je moguće, izbjegavati kombinirano liječenje drugim antiepilepticima. (D)
Natrijev valproat slabo prelazi u mlijeko (do 10% serumske koncentracije). U dojene djece dosad nisu ustanovljena klinička oštećenja u slučajevima kada se majka liječila natrijevim valproatom.

Posebna upozorenja
Lijek može snažno utjecati na psihofizičke sposobnosti, posebno ako ga bolesnik uzima zajedno s alkoholnim pićem ili depresorima središnjega živčanog sustava. Liječnik i ljekarnik moraju na to upozoriti bolesnika ukoliko on tijekom liječenja upravlja motornim vozilima ili strojevima.

Doziranje
Doziranje je inividualno. Bolesnik mora dražeje progutati cijele s malo tekućine, najbolje poslije obroka.
Apilepsin se može upotrijebiti kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim antiepilepticima. Mora se uvoditi postupno.

Životna dob	Dnevne doze	dražeje od 150 mg ili 300 mg kapi od 300 mg/1 ml
odrasli i djeca starija od 15 godina	900 do 1.800 mg, najviše 2.400 mg pri tvrdokornim napadima u 2 ili 3 doze	dozu povećavamo svaka 2 do 3 dana do optimalnoga učinka koji obično nastupa nakon 1 tjedna
djeca od 1 do 15 godina dojenčad do 1 godine	20 do 30 mg/kg* u 3 doze u 2 doze	dozu povećavamo svakih 5 dana za 5 do 10 mg/kg

* pri tvrdokornim napadima do 50 mg/kg

Kada bolesnik već uzima druge antiepileptike, Apilepsin se uvodi postupno tako da se optimalno doziranje postigne tijekom 2 tjedna, a zatim se postupno smanjuju doze drugih antiepileptika.

Neželjeni učinci
Najčešći opći neželjeni učinci ovisni o dozi: ispadanje kose, debljanje, amenoreja, neredovita menstruacija, enureza.
Hematološki: trombocitopenija, produženo vrijeme krvarenja koje obično klinički nije značajno, izoliran pad fibrinogena, leukopenija, anemija.
Probavni poremećaji: mučnina, bol u želucu, pankreatitis.
Promjene u ponašanju: hiperaktivnost, agresivnost, posebno pri istodobnom uzimanju barbiturata.
Akutna encefalopatija izražena sedacijom, smetenošću, povećanjem broja napada, ataksijom, stuporom, komom, eventualno mučninom i povraćanjem.
Ovi su neželjeni učinci reverzibilni. Mogu prestati sami po sebi, a katkada je potrebno smanjiti dozu ili prekinuti liječenje.
Hepatalni neželjeni učinci: lakša oštećenja predstavljaju reverzibilni hepatitis i promjene vrijednosti jetrenih testova. Iznimno se razvija toksični hepatitis koji može biti fatalan.

Predoziranje
Klinički znakovi akutnoga predoziranja su koma s mišićnom hipotonijom, oslabljeni refleksi, mioza i smetnje disanja.
Potrebno je bolničko liječenje. Ispiranje želuca učinkovito je u prvih 10 do 12 sati nakon uzimanja lijeka. Treba osigurati dovoljnu diurezu te pratiti plućnu i srčanu funkciju. U vrlo teškim slučajevima potrebna je dijaliza ili zamjenska transfuzija.

Proizvođač
KRKA, tovarna zdravil, d. d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Oprema
100 dražeja po 150 mg i 300 mg
60 ml kapi (300 mg/1 ml)